LoginRegister
Home
A+ R A-
25-03-2011

Arhitektura, automobili i cipele

Rate this item
(4 votes)

Nedavno me je jedan objekat Zahe Hadid podsjetio na cipelu... Do toga je došlo. Onda mi je palo na pamet da sam nekad negdje pročitao da savremeno igranje formama u arhitekturi sve više podsjeća na dizajn automobila. Pokušao sam se vratiti stotinak godina prije: Villa Savoye nije ličila na Ford Model A. Zatim pedesetak godina prije: Vanna Ventury House nije ličila na Volkswagen Beatle. Zašto, onda, danas, tako?

Da li su dizajn i tehnologija izgradnje toliko napredovali da brišu granice disciplina različitih mjerila?

Ili se danas sve svelo na izazivanje primitivnih vizualnih impresija?

arhitektura-automobili_001

Zaha Hadid Architects, Performing Art Centre, Abu Dhabi, UAE; Guggenheim Hermitage Museum, Vilnius, Lithuania

I koja je zajednička tačka Art Centra u Abu Dhabiju, jednog italijanskog supersportskog automobila i savremene cipele?

A da se ne bi opet sve svelo na komentarisanje arhitekture Zahe Hadid i njoj sličnih kvaziavangardnih, sad već i nazovi arhitekata, biće riječi o cipelama i automobilima. Za promjenu.

Dizajn cipela je tijesno povezan sa anatomijom stopala, poznavanjem čitavog procesa proizvodnje, i naravno, sa kreativnošću dizajnera. I sad bih trebao iznositi još pročitanih definicija o dizajnu obuće, medjutim, nisam sa time upoznat. Ono što je svima poznato je ograničenost dizajna ergonomijom stopala, i tu prestaje svaka rasprava o tome: većina nas neće nositi tijesnu cipelu, ili cipelu koja nam je iz ma kog razloga neudobna. Ima izuzetaka.

arhitektura-automobili_002

Lacoste Spring 2009 Collection

Dizajn automobila sam pratio u srednjoškolskim danima, i divio se tadašnjim futurističkim konceptima, a sa čudom posmatram kako je danas većina tih automobila doživjela serijsku proizvodnju. Recimo, tada sam dobro upamtio Alfa Romeo Breru, koncept sa izrazitim farovima i oštrim linijama dizajna. Mislio sam da se nikada neće serijski proizvoditi. Danas je vidjam na ulici. Nesumnjivi progres automobilizma. Uvidjam, takodjer, slične tendencije u savremenom dizajnu. Ne smije se rizikovati. Tako su mi aerodinamični Mercedes-Benz CLS, Opel Insignia, VW Passat CC i tako dalje, jako slični automobili.

arhitektura-automobili_003

Iulian Bumbu, Lamborghini Insecta

Ono što je opet svima poznato je ograničenost dizajna mjerilom čovjeka. Ne smije se pretjerivati.

 

I arhitektura je uslovljena mjerilom čovjeka. Još uvijek se uvjeravamo da je tako, čak i onda kad udaramo glavon o plafon, hodamo tijesnim hodnicima, dodirnemo bravu visočiju od nas, ili se jednostavno, izgubimo i zalutamo. Ne bi li objekat „Bio lijep“!

 

Spajanjem disciplina sa dominantnim aspektom vizualnog arhitektura se uzdiže i postaje potreba svemu onome što treba formu, oblik, dizajn, stabilnost i funkciju. Stoga je neminovan uticaj dizajnerskih stremljenja drugih disciplina na arhitekturu. I obratno. Medutim, kada taj dizajn zasjeni osnovni zadatak arhitektonskog objekta i arhitekturu učini još zabavnijom igrom hiperbogatih savremenika, ona nazaduje i čeka bolja vremena.

 

„Umjetnost koja ima cilj da zabavlja bogatu klasu ne samo da je nalik na prostituciju nego i nije ništa drugo već prostitucija.“ (Tolstoj).

Sve bolje razumijem divan završetak prošlovijekovnih prepucavanja modernista i postmodernista:

Less is more, (Mies Van Der Rohe)

Less is a bore, (Robert Ventury)

I am a whore! (Philip Johnson)

arhitektura-automobili_004

Un studio, Modern Art Museum, Dubai, UAE; Ken Shuttleworth, Olympic Aquatics Center, London, UK