LoginRegister
Home » News Archive » Other News » Historija tramvaja: prvo Sarajevo, onda Bec
A+ R A-
19-03-2017

Historija tramvaja: prvo Sarajevo, onda Bec

Rate this item
(24 votes)

strassenbahn sarajevo_bild_jan_cihakSarajevo spada u one gradove u kojima je tramvaj kao sredstvo javnoga prijevoza odavno postao neotuđivi dio gradskoga identiteta. Sarajlije su itekako ponosne na činjenicu da tramvaj u njihovome gradu postoji više od 130 godina - ali posebno na to da je Sarajevo dobilo električni tramvaj prije Beča. Tramvaja u gradu na Miljacki ne bi zadugo bilo da njegovo uvođenje nije forsirala tadašnja austrougarska uprava u zemlji.

Tramvaj do stanice

Početak razvoja tramvajskog saobraćaja u Sarajevu neraskidivo je povezano s razvojem željezničkog saobraćaja. Nedugo nakon okupaciji Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska se odlučuje novookupiranu provinciju željeznički povezati s ostatkom Monarhije. S obzirom da su ubrzo po okupaciji car Franjo Josip i vlada u Beču odlučili da ulaganja u Bosnu i Hercegovinu ne smiju opterećivati monarhijski budžet, već se isključivo zasnivati na principu samoodrživosti, prva pruga u ovoj zemlji koja je prošla od Bosanskog Broda do Sarajeva bila je uskotračna. 5. oktobra 1882. godine u Sarajevo je tako stigao prvi voz. A s obzirom da je tadašnja željeznička stanica, koja se nalazila na mjestu današnje zgrade Socijalnog na Pofalićima, bila poprilično udaljena od centra grada, ubrzo se postavilo pitanje njenog efikasnog povezivanja s gradskom jezgrom. Kao dobra opcija počelo se razmatrati uvođenje konjskog tramvaja. „Benjamin Kállay (Kalaj), zajednički ministar finansija Austro-Ugarske zadužen za Bosnu i Hercegovinu, posebno je insistirao na uvođenju konjskoga tramvaja“, priča nam Jan Čihák, jedan od najboljih poznavalaca historije gradskoga saobraćaja u Sarajevu i autor nedavno objavljene monogafije „Sarajevo. Tramvaji i trolejbusi“. Čihák ističe da je sâm Kállay intervenirao kod jednog lokalnog sarajevskog špedicijskog konzorcija, koji je zahtijevao visoke cijene prijevoza, i tako umalo osujetio plan uspostave tramvajskoga saobraćaja.

Tramvaji iz Graza i Beča

Ipak, 28. augusta 1884. započela je izgradnja tramvajske pruge, a firma Weitzer in Graza dobila je narudžbu Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine za četiri tramvajska kola. U toku jeseni radovi na pruzi, koja je vodila od Stare željezničke stanice do današnjeg Trga oslobođenja – Alija Izetbegović u Ferhadiji značajno su napredovali, da bi 1. januara 1885. u 10 sati u glavnom bh. gradu svečano u rad bio pušten konjski tramvaj. Tramvajski saobraćaj u Sarajevu pri tome se ugledao na onaj u Beču: „Na početku se razmišljalo o tome da se za konjski tramvaj upotrijebi ista rasa konja kao u Beču, a sarajevski tramvaji su desetljećima saobraćali u tipično bijelo-crvenoj boji, baš kao i u Beču. I planovi vožnje također su u početku bili izrađeni po bečkom modelu“, objašnjava nam Čihák, inače Čeh koji već deset godina redovno posjećuje Sarajevo.

No, deset godina nakon puštanja u promet konjskoga tramvaja Sarajevom je prošao  prvi električni tramvaj: 1. maja 1895. tramvajska kola marke Weitzer iz Graza s električnim motorom iz bečke fabrike Siemens & Halske prošla su novouspostavljenom trasom od Stare željezničke stanice preko Hiseta i današnje ulice Obala Kulina bana do Latinske ćuprije. Uspostavljanje električnog tramvaja u Sarajevu do dan-danas zadržalo je posebnu historijsku vrijednost. Naime, dok su glavnim bh. gradom tutnjali tramvaji na električni pogon, u carskoj prijestolnici Beču još uvijek su ih pokretali konji. Slično je bilo i u Budimpešti. 28. januara 1897. Bečom je prošao prvi električni tramvaj, gotovo dvije godine nakon Sarajeva, iste godine električni tramvaj uspostavljen je i u Budimpešti.

Sarajevo: test za Beč?

Još jedna sarajevska legenda kaže da su precizni Austro-Ugari efikasnost električnog tramvaja prvo htjeli provjeriti u malom Sarajevu prije nego ga uvedu u promet u velikoj carskoj prijestolnici Beču. Međutim, i ova sarajevskom uhu dopadljiva priča daleko je od istine: „Tačno je da je u Sarajevu električni tramvaj vozio ranije nego u Beču, gotovo dvije godine. No, teorija po kojoj je ovdje tramvaj uveden kao test za Beč malo je vjerovatna“, obrazlaže Jan Čihák i dodaje da su se bečki gradski oci prije Sarajeva mogli dovoljno informirati o funkcionalnosti električnoga tramvaja u gradovima poput Dresdena i Wroclawa, u kojima je ovaj vid saobraćaja profunkcionirao još 1893. No, šta nam onda ostaje od one legende da je Sarajevo imalo prvi tramvaj u Evropi, odnosno prvi cjelodnevni tramvajski saobraćaj? Historijske činjenice pokazuju da je Sarajevo – prije Beča, Budimpešte, Praga ili Zagreba – bilo četvrti grad po redu u Austrougarskoj monarhiji koji je dobio električni tramvaj. Samim time glavni bh. grad jedan je od prvih evropskih gradova koji su dobili ovakav vid gradskoga prijevoza.

Tram Sarajevo_Maurits90Modernizacija iz Češke

Nakon Drugog svjetskog rata tramvajski saobraćaj u Sarajevu se ubrzano modernizirao, a svoj tehnološki vrhunac doživio je krajem 70-tih i početkom 80-tih godina prošloga stoljeća. U Sarajevo tada, naime, u nekoliko tranši stiže 90 zglobnih tramvaja marke ČKD Tatra K2YU koji zamjenjuju popularne „vašingtonce" koji su u prometu bili od 1960. godine. Više od dvadeset tramvaja ČKD Tatra i danas su u saobraćaju u Sarajevu i vjerovatno su najprepoznatljiviji tramvajski model na sarajevskim ulicama. Jedan broj ovih tramvaja moderniziran je između 2004. i 2015. godine  u okviru projekta Satra te im je ugrađen srednji niskopodni dio. Isporuka čehoslovačkih tramvaja je usluge sarajevskog gradskog prijevoza podigla na nivo najboljih u bivšoj Jugoslaviji. Danas, nakon gotovo četrdeset godina, većina ovih vozila, koja su preživjela rat, u lošem su stanju. No, sudeći prema Janu Čiháku ovo ne mora značiti i da su ovi tramvaji zreli za staro gvožđe: „Njihovo tehničko stanje na prvi pogled je loše. To je rezultat finansijskog kolapsa GRAS-a koji za posljedicu ima loše održavanje vozila. Ako se ovi tramvaji redovno održavaju, njihov vijek trajanja je gotovo beskonačan“, kaže ovaj zaljubljenik sarajevskih limenih grdosija i navodi primjer da u Milanu, u redovnom gradskom prijevozu, i dalje saobraćaju tramvaji proizvedeni davne 1928. godine!

Opsada Sarajeva i trenutna finansijska agonija GRAS-a tramvajski saobraćaj u Sarajevu su od primjernog učinili jednim od trenutno najlošijih u Evropi. „Tramvajske karte su preskupe i bez mogućnosti presjedanja, dnevnih karata gotovo i da nema, redovi vožnje nigdje nisu okačeni, vozila su zapuštena i prepuna. U principu, Sarajevo bi trebalo sa svojim gradskim prijevozom krenuti od početka“, pesimističan je Jan Čihák. I dok čekaju bolje dane za svoj gradski saobraćaj, Sarajlijama samo ostaje da se prisjećaju duge i slavne historije svojih tramvaja.

Izvor: dw.com