Strateški cilj Bosne i Hercegovine je da do 2020. godine budu zatvoreni svi kolektivni centri, kaže za Oslobođenje državna ministrica za ljudska prava i izbjeglice Semiha Borovac. O obimu tog posla, pojašnjava ministrica Borovac, govori podatak da je 2012. godine evidentirano 156 kolektivnih centara u kojima je živio 8.851 naš građanin. Najveći kolektivni centri po broju smještenih osoba nalaze se u Tuzli, Srebreniku, Zenici, Doboju, Sokocu i Brčkom.

Evropski model

Zahvaljujući kreditima Razvojne banke Vijeća Evrope od 120 miliona KM, osigurana su sredstva za zatvaranje 121 kolektivnog centra u 45 gradova i općina u BiH, u kojima živi više od 7.200 građana BiH. Za ostale kolektivne centre su kroz druge projekte osigurana sredstva i načini za njihovo zatvaranje od nižih nivoa vlasti. Planirana je izgradnja i rekonstrukcija 2.611 stambenih jedinica socijalnog stanovanja u 82 objekta, čime će biti osiguran smještaj za 7.242 osobe.

Realizacijom projekta Zatvaranje kolektivnih centara i alternativnih smještaja pružanjem javnih stambenih rješenja - CEB II bit će zatvoreni svi kolektivni centri u Brčko distriktu BiH i RS-u, te 72 posto u FBiH čija vlast već paralelno provodi projekte kojim se rješava većina preostalih kolektivnih centara u tom dijelu naše zemlje.

Ministrica Borovac ističe da su stanari kolektivnih centara većinom osobe u stanju socijalne potrebe, starije i bolesne osobe, izbjegla i raseljena lica bez primanjima ili sa minimalnim. Većina njih ni prije rata nije imala imovinu, te se najprihvatljiviji način da im se omogući život dostojan čovjeka ogleda u sistemu neprofitnog socijalnog stanovanja.

"To je evropski model rješavanja socijalno najugroženijih kategorija stanovnika i način da naše građane iselimo iz nehumanih uslova kakvi su mahom u kolektivnim centrima gdje danas žive", napominje ministrica Borovac.

Što se tiče same izgradnje stanova koja će biti izvedena u 45 općina i gradova naše zemlje, do sada su u izgradnji objekti u Derventi i Maglaju. Već ove sedmice početak gradnje bit će ozvaničen u Tešnju i Foči, a do kraja godine i u Travniku, Tuzli, Zenici, Modriči i Sokocu.

"Socijalni model stanovanja namijenjen je građanima koji nisu imali adekvatno riješeno stambeno pitanje u mjestima odakle su protjerani, izbjegli ili su otišli iz nekih drugih razloga, te u mjestima u kojima su privremeno nastanjeni, a nisu riješili ovo pitanje. Bilo bi dobro da su se projekti slični projektu CEB II realizirali ranije", kaže Edin Ramić, ministar raseljenih osoba i izbjeglica FBiH.

Naredne godine počinje izgradnja još 42 objekta neprofitnog socijalnog stanovanja širom BiH.

"CEB II je jedan od najznačajnijih projekata koji trenutno implementiramo. Za priču o kolektivnim centrima možemo konačno reći da je završena, te da ulazimo u novi vid rješavanja pitanja koja se odnose na socijalno stanovanje i gerijatriju. Najveći broj korisnika su osobe starije dobi i njima gradnja kuće predstavlja novu muku, a kroz socijalno stanovanje oni će biti zbrinuti na jednostavniji način", ističe Davor Čordaš, ministar za izbjeglice i raseljene osobe RS-a.

U Goraždu je predviđena izgradnja tri nove zgrade i 80 stanova za korisnike kolektivnih centara, a vrijednost projekta je četiri miliona KM.

"Projektom CEB II predviđeno je zatvaranje kolektivnih centara i izgradnja tri zgrade u Goraždu. U Goraždu je postojalo sedam kolektivnih centara, a do sada smo tri uspjeli zatvoriti. Nadam se da će CEB II biti jedan od najboljih i najhumanijih projekata, koji će nam omogućiti da 2020. godine u BiH više ne bude kolektivnih centara", poručuje Muhamed Ramović, gradonačelnik Goražda.

Visina subvencije

Objekti neprofitnog socijalnog stanovanja bit će u vlasništvu organa lokalnih vlasti i namijenjeni su za one osobe koje su u najvećoj socijalnoj potrebi. Neprofitno socijalno stanovanje nije i ne može biti besplatno, upozoravaju iz državnog Ministarstva. Visine zakupnine se utvrđuju na temelju lokacije zgrade i zone unutar općine.

Stanari u ovim objektima u obavezi su plaćati režijske troškove. Pomenuti troškovi se mogu subvencionirati do izvjesnog iznosa u zavisnosti od prihoda i nivoa ugroženosti. Visinu subvencije utvrđuju općinski, odnosno gradski organi temeljem visine prihoda korisnika socijalnog stanovanja i vlastitih raspoloživih sredstava namijenjenih ovom vidu subvencija.

(Oslobođenje)