Tuzla | Construction News
12 Mar 2011 00:21 - 27 Nov 2018 14:52 #15
by xYz
Tuzla je jedan od većih gradova u Bosni i Hercegovini i središte istoimene općine na sjeveroistoku zemlje. Površina općine Tuzla 30235 ha ili 303 km². Nadmorska visina 231 m/nm. Tuzla je sa sjeverozapada okružena planinskim vijencem Majevica (Medvednik 843 m²), sa jugozapada planinama Ozren, Konjuh i Javornik.
Područje Tuzle svrstava se u periopanansku oblast tj. kontaktnu zonu Dinarida Panonske nizije. Kotlinasto područje nalazi se na južnoj strani grebena Majevice i odvojenog grebena prema Obodnici. Sastoji se pretežno od dugih poprečnih potočnih dolina i kosa koje se završavaju u dolini rijeke Jale. Teren je blago nagnut prema jugu.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tuzla imala je 131.618 stanovnika, raspoređenih u 66 naselja.
Y. A. - 1974.: Today I have come bearing an olive branch and a freedom fighter’s gun! Do not let the olive branch fall from my hand. I repeat: do not let the olive branch fall from my hand!
Tuzla je jedan od većih gradova u Bosni i Hercegovini i središte istoimene općine na sjeveroistoku zemlje. Površina općine Tuzla 30235 ha ili 303 km². Nadmorska visina 231 m/nm. Tuzla je sa sjeverozapada okružena planinskim vijencem Majevica (Medvednik 843 m²), sa jugozapada planinama Ozren, Konjuh i Javornik.
Područje Tuzle svrstava se u periopanansku oblast tj. kontaktnu zonu Dinarida Panonske nizije. Kotlinasto područje nalazi se na južnoj strani grebena Majevice i odvojenog grebena prema Obodnici. Sastoji se pretežno od dugih poprečnih potočnih dolina i kosa koje se završavaju u dolini rijeke Jale. Teren je blago nagnut prema jugu.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Tuzla imala je 131.618 stanovnika, raspoređenih u 66 naselja.
Y. A. - 1974.: Today I have come bearing an olive branch and a freedom fighter’s gun! Do not let the olive branch fall from my hand. I repeat: do not let the olive branch fall from my hand!
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 07:48 #34
by Admir
Sei bella come un gol al 90´!
Mozes ti poceti ubacivati projekte i vijesti iz TZ 
Dobrodosao na novi sa-c portal 
Dobrodosao na novi sa-c portal Sei bella come un gol al 90´!
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 11:37 #35
by emirolini
Hvala lijepo 
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 11:42 - 18 Mar 2011 12:03 #36
by emirolini
Mellain Centar Tuzla
Na mapi
Slana banja, kompleks koji su činili hotel Bristol i podzemni lječilišni kapaciteti na bazi slanice - vječiti gubitaš i dužnik - spašen je za impresivnih 8.400.000 KM. Tu svotu, plus još blizu pola miliona maraka poreza na promet, bio je spreman izdvojiti na ovim prostorima malo poznati i mnogo zagonetni poduzetnik Nersudin Salihović, čiji nadimak Rus asocira na zemlju gdje je stekao kapital
"Ovi iz Bristola su se namirili k'o da su u Švedskoj"
U nezgodnom trenutku potpisnik ovog teksta banuo je u sobicu od jedno, brat bratu, šest kvadrata, gdje se dokrajčuje likvidacioni postupak Lječilišta Slana banja. Naime, upravo tada su malobrojni tim likvidacionog upravnika Hamdije Muratovića zvali iz Agencije za bankarstvo iz Sarajeva uz provokativno pitanje - otkud im pozamašna svota na bankovnom računu?
"Čuj, najveći je problem kad negdje ima neka vidljiva para! U ovoj zemlji zaista je sevap krasti, jer onda te svi poštuju i ostave na miru", bio je ozlojeđeni komentar ekipe za sigurno najberićetniju eutanaziju neke firme u BiH.
Slana banja, kompleks koji su činili hotel Bristol i podzemni lječilišni kapaciteti na bazi slanice - vječiti gubitaš i dužnik - prodata je za impresivnih 8.400.000 KM. Tu svotu, plus još blizu pola miliona maraka poreza na promet, bio je spreman izdvojiti na ovim prostorima malo poznati i mnogo zagonetni poduzetnik Nersudin Salihović, čiji nadimak Rus asocira na zemlju gdje je stekao kapital.
Kao u Švedskoj Unovčavanjem imovine Slane banje, kako bi se riješili dugovi prema povjeriocima (što je osnovna svrha svake likvidacije), baš su se svi namirili: radnici sa svojim raznim potraživanjima, banke s kreditima i nagomilanim kamatama, razni dobavljači, država koja je uzela solidnu pinku od poreza, općina koja će eliminacijom ovog mrtvog i urušavajućeg kompleksa dobiti novi savremeni kapacitet za velike turističke ambicije plus rentu za daleko veću kvadraturu, a bogme i dioničari koji su preuzeli hotel Bristol i lječilište kroz privatizaciju 2001. godine. Naime, ovaj kompleks je i prije i poslije tog čina proizvodio samo gubitke.
Oko 40 radnika Slane banje je ipak prošlo ponajbolje, bar iz vidljivo ljubomorne vizure njihovih ojađenih kolega iz brojnih drugih propadajućih i besperspektivnih kolektiva u Tuzli i Tuzlanskom kantonu: "Čovječe, u mojoj firmi smo godinama istinski radili, a nismo ništa naplatili - ni plate, ni osiguranje, ni tople obroke, ni prevoz, a ovi iz Bristola su se namirili k'o da su u Švedskoj, ne radeći ništa", žalio mi se prinudni taksista i jedan od brojnih tuzlanskih industrijskih radnika na čekanju, dok smo tražili spomenuti posljednji sobičak Slane banje.
Oficijelni podaci idu u prilog toj tvrdnji. Naprimjer, bračni par - konobar i kuharica u Bristolu - dobio je oko 88.000 KM po osnovu razlika između primljenih plaća i onih koje im sljeduju po kolektivnom ugovoru u zadnjih pet godina, kada se u ovom hotelu uglavnom ništa nije radilo. Ukupno je po tom osnovu iz sume zarađene prodajom ovog kompleksa radnicima isplaćeno 1.300.000 KM, a za zaostale doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje uplaćeno je 330.000 maraka. Ali tu nije kraj radničkim užicima u bivšem hotelu i lječilištu. Bilježimo možda i jedinstven slučaj u ovoj zemlji da je tim radnicima retroaktivno uplaćen i solidan novac za topli obrok, iako su se u isto vrijeme uredno hranili u hotelskom restoranu, nerijetko kao jedini gosti. Na kraju su pedantno izdejstvovali isplatu za troškove prijevoza, čak i oni koji stanuju tik pored radnog mjesta.
Ni dioničari se ne mogu požaliti. Nekoliko njih će dobiti oko tri miliona maraka od prodaje firme s kojom više nisu znali šta da rade, jer je od 2001. godine uglavnom bila pod blokadom, uz rijetke i kratke deblokade računa.
Ključ uspješnosti cijelog postupka je visoka cijena prodaje, tim prije što se radilo o rekordno visokim dugovima Slane banje. Naime, ranije se špekuliralo, i u krugovima bliskim stečajnom sudu koji je pokrovitelj ovakvih slučajeva, s duplo nižom cijenom. Dodatni problem je bila nemogućnost bilo kakve adaptacije u tehničkom smislu. Patetični napisi u štampi i na forumima da je zločin rušiti funkcionalnu zgradu, sa stogodišnjom tradicijom - simbol Tuzle i duša Tuzlaka - su neumjesni. Prvo, Bristol i Slana banja bili su gubitaši još od 1991. godine, a drugo - u tehničkom smislu je bila nemoguća adaptacija. To nije dopuštala konstrukcija ovog zdanja tipa kasarnske, s potpuno dotrajalim instalacijama i s banjskim prostorijama pojedenim slanicom.
Od početka je bilo jasno da je kupac onih devet miliona, s porezom na promet, dao isključivo za plac, te da će dodatne značajne troškove donijeti rušenje koje je sada u punom jeku. Poređenja radi, sličan plac u centru Sarajeva je Avaz kupio za 4,5 miliona maraka.
Posao s pet zvjezdica Likvidacioni upravnik Hamdija Muratović, koji se prethodnih godina afirmirao u nekoliko stečajnih postupaka, i time automatski postao neomiljen u sudskim i političkim strukturama u TK koje su zarad nekih užih interesa vazda bile protiv spašavanja i oživljavanja propadajućih firmi i u slučajevima gdje je to bilo moguće, svakako je glavni "krivac" za sve. Naime, pokazalo se sasvim opravdanim što je na tenderu postavio visoku početnu cijenu od 6,5 miliona maraka, te što se pravo učešća moglo steći pologom od 650.000 KM. Takvi uvjeti su isključili iz igre razne špekulante i mahalske lobiste bliske političko-sudskom miljeu.
Muratović kaže: "U svemu ovome uloga Općine Tuzla je formalno bila mala. Radilo se o proceduri u vezi sa statusno-imovinskim pitanjima, odnosno prenosom vlasništva, što nije bilo sporno i cijeli postupak općinske službe su provele za dva mjeseca. Oni su nam, dakle, samo omogućili konzumiranje našeg prava. Ali to 'samo' u nekim drugim slučajevima zna biti strašno loše iskustvo. Mogli su da zanovijetaju, da ne upotrijebim neki drugi izraz, i mi bismo ih mogli tužiti, i nakon jedno osam godina dobiti spor, ali onda bismo dobili stravičnu ruševinu u centru grada i otjerali investitora za sva vremena."
U štampi je također spominjano da je rušenje hotela udar na turističku perspektivu Tuzle, čime je aktuelna općinska vlast navodno postala nevjerodostojna, te da će novi vlasnik izgraditi isključivo stambeno-poslovni centar. U projektu jasno stoji da će novi kompleks sadržati novi hotel Bristol s pet zvjezdica, nove banjske kapacitete, a uz to i spomenuti centar. Idejno rješenje je djelo stručnjaka s Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Također, umjesto dosadašnjih 40, posao će dobiti najmanje 200 radnika, a bit će uloženo oko 140 miliona maraka koji će dati krila posrnuloj građevinskoj operativi u TK. Sve to ovaj projekt čini najmarkantnijim privrednim i urbanim poduhvatom u TK i šire.
Izlazeći iz sirotinjske sobice u kojoj se administrativno dokrajčuje stari kompleks Slana banja, istovremeno dok radnici na gradilištu brižljivo skidaju sprat po sprat, a sve na radost bivših i budućih radnika te šire zajednice, sjetio sam se ekskluzivnih kabineta skupo plaćenih premijera, ministara i savjetnika Vlade TK (poput Bajazita Jašarevića i Mustafe Burgića) koji su svojevremeno kreirali i reklamirali niz "preporoditeljskih" privrednih poduhvata, kao što je ulazak Global Ispata u Koksno-hemijski kombinat, a u kojima sada radnici svaki zalogaj hljeba moraju iskamčiti štrajkom. Ako i to.
Zagonetni investitor
Ko je Nersudin Salihović?
Zanimljivo je da najbolji kandidat za kupovinu Slane banje nije bila neka firma, već fizičko lice - Nersudin Salihović, čovjek čija je poslovna karijera i način života pod velom najveće tajne u BiH. Nadimak mu je Rus, jer se zna tek toliko da je pare donio iz Rusije.
Zna se također da je prije nekoliko godina bio naručilac gradnje najskuplje stambeno-poslovne zgrade u Tuzli kod Tuzlanske banke, popularno nazvane Fišek. Navodno je izvođač radova Tehnograd d.o.o. Tuzla odstupio od projekta, a to je dovoljno da Salihović zatraži povrat novca i odustane od posla. To menadžmentu izvođača nije bilo nimalo lako, ali su se polomili da udovolje, jer su se plašili poslovičnog silničko-mafijaškog imidža ruskih oligarha, mada u konkretnom slučaju demonstracije takvog nečeg nije bilo.
Navodno Salihović ima nekoliko manjih poslovnih prostora u Tuzli, ali su sjedište njegove firme Mellain d.o.o. i glavni poslovi vezani za Sarajevo. Izgradio je poslovni centar na Ilidži i sprema se da isto to uradi na Marijin Dvoru.
Također se zna da živi povučeno - bez luksuznih vila, jahti, švicarskih satova i skupih odijela i ostalog što je neizostavni dio života ruskih finansijskih imperatora diljem svijeta. Nesklon je i prisnim vezama s visokim društvenim krugovima, pa nije poznato da je igdje objavljena njegova fotografija.
Do širih informacija nisam mogao doći ni među njegovim komšijama u rodnom Zaseoku kod Sapne. Danas ima oko 50 godina, a u Rusiju je, trbuhom za kruhom, otišao prije rata. Navodno, dobro su ga krenuli građevinsko-poduzetnički poslovi, pri čemu je došao u dodir s investitorskom elitom u Rusiji. Već zapažene poslovne uspjehe navodno je drastično unaprijedio postavši zetom finansijskog moćnika iz plejade koja se u ruskoj tranziciji iz KGB-ovskog miljea vinula u poslovna nebesa i koja je zapravo isturila Vladimira Putina i od njega napravila ono što jeste.
Ocjene u tajkunskim krugovima u Tuzli i Sarajevu da Salihović pati od manjka patriotizma i viška škrtosti opovrgavaju dva provjerena detalja. Prvo, po dolasku u Sapnu, obratio se Općinskom vijeću s pismom namjere da gradi poslovni centar od desetak miliona maraka, pri čemu bi znatan dio prostora ustupio i za potrebe lokalne zajednice. Kažu da je to bila jedinstvena prilika da izdišuća općina Sapna prebrine znatan dio briga, ali da je zbog zanovijetanja lokalnih političara Salihović spriječen da pomogne užem zavičaju. Drugo, pri sadašnjem rušenju hotela Bristol veliki i vrijedni mural Ismeta Mujezinovića bio je osuđen na propast, ali je spašen zahvaljujući razumijevanju i novcu Salihovića, te sklonjen na odgovarajuće mjesto.
Jasmin Imamović, općinski načelnik
Faulovi su dio pobjeda
Neumjesna je ta priča o rušenju simbola i duše grada i neke velike tradicije. Pa ovaj hotel je sagrađen tek pošto je šezdesetih srušen stari Bristol u centru grada, zbog slijeganja tla. Ovo je propala firma i zgrada pred urušavanjem, jedini izlaz je bio skloniti sve to i sva sreća je da su nadležni u likvidaciji našli odgovarajuće rješenje.
Priča o izdaji turističke perspektive Tuzle, jer se ruši hotel a dobija ko zna koji po redu poslovni centar, je jedan od brojnih faulova na koje smo navikli pri realizaciji svakog od projekata u utakmici koju zadnjih godina igramo za modernizaciju i preporod Tuzle. Zavod za urbanizam je postavio visoke projektne standarde investitoru, da tu obavezno bude i hotel od pet zvjezdica, s nizom sadržaja koji taj nivo prate. Tako nešto jača konkurentnost turističke ponude u ovom gradu i na fonu je naših velikih ambicija u razvoju turizma.
Dobit ćemo možda ponajljepši objekt, mnogi mladi ljudi će dobiti posao, tuzlanski građevinari mogu da trljaju ruke, a pošto se radi o višestruko većoj kvadraturi, slijedi i značajna renta. Sve je ovo samo za ponos.
@Abulafija - tuzlarije.net
Pocetak gradnje:
[img size=800 x 600]http://http://i48.tinypic.com/vhw0ea.jpg
Konacni izgled:
Update: by slani grad
[img size=800 x 600]http://http://img837.imageshack.us/img837/191/43795833.jpg
by Nino
Na mapi
Slana banja, kompleks koji su činili hotel Bristol i podzemni lječilišni kapaciteti na bazi slanice - vječiti gubitaš i dužnik - spašen je za impresivnih 8.400.000 KM. Tu svotu, plus još blizu pola miliona maraka poreza na promet, bio je spreman izdvojiti na ovim prostorima malo poznati i mnogo zagonetni poduzetnik Nersudin Salihović, čiji nadimak Rus asocira na zemlju gdje je stekao kapital
"Ovi iz Bristola su se namirili k'o da su u Švedskoj"
U nezgodnom trenutku potpisnik ovog teksta banuo je u sobicu od jedno, brat bratu, šest kvadrata, gdje se dokrajčuje likvidacioni postupak Lječilišta Slana banja. Naime, upravo tada su malobrojni tim likvidacionog upravnika Hamdije Muratovića zvali iz Agencije za bankarstvo iz Sarajeva uz provokativno pitanje - otkud im pozamašna svota na bankovnom računu?
"Čuj, najveći je problem kad negdje ima neka vidljiva para! U ovoj zemlji zaista je sevap krasti, jer onda te svi poštuju i ostave na miru", bio je ozlojeđeni komentar ekipe za sigurno najberićetniju eutanaziju neke firme u BiH.
Slana banja, kompleks koji su činili hotel Bristol i podzemni lječilišni kapaciteti na bazi slanice - vječiti gubitaš i dužnik - prodata je za impresivnih 8.400.000 KM. Tu svotu, plus još blizu pola miliona maraka poreza na promet, bio je spreman izdvojiti na ovim prostorima malo poznati i mnogo zagonetni poduzetnik Nersudin Salihović, čiji nadimak Rus asocira na zemlju gdje je stekao kapital.
Kao u Švedskoj Unovčavanjem imovine Slane banje, kako bi se riješili dugovi prema povjeriocima (što je osnovna svrha svake likvidacije), baš su se svi namirili: radnici sa svojim raznim potraživanjima, banke s kreditima i nagomilanim kamatama, razni dobavljači, država koja je uzela solidnu pinku od poreza, općina koja će eliminacijom ovog mrtvog i urušavajućeg kompleksa dobiti novi savremeni kapacitet za velike turističke ambicije plus rentu za daleko veću kvadraturu, a bogme i dioničari koji su preuzeli hotel Bristol i lječilište kroz privatizaciju 2001. godine. Naime, ovaj kompleks je i prije i poslije tog čina proizvodio samo gubitke.
Oko 40 radnika Slane banje je ipak prošlo ponajbolje, bar iz vidljivo ljubomorne vizure njihovih ojađenih kolega iz brojnih drugih propadajućih i besperspektivnih kolektiva u Tuzli i Tuzlanskom kantonu: "Čovječe, u mojoj firmi smo godinama istinski radili, a nismo ništa naplatili - ni plate, ni osiguranje, ni tople obroke, ni prevoz, a ovi iz Bristola su se namirili k'o da su u Švedskoj, ne radeći ništa", žalio mi se prinudni taksista i jedan od brojnih tuzlanskih industrijskih radnika na čekanju, dok smo tražili spomenuti posljednji sobičak Slane banje.
Oficijelni podaci idu u prilog toj tvrdnji. Naprimjer, bračni par - konobar i kuharica u Bristolu - dobio je oko 88.000 KM po osnovu razlika između primljenih plaća i onih koje im sljeduju po kolektivnom ugovoru u zadnjih pet godina, kada se u ovom hotelu uglavnom ništa nije radilo. Ukupno je po tom osnovu iz sume zarađene prodajom ovog kompleksa radnicima isplaćeno 1.300.000 KM, a za zaostale doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje uplaćeno je 330.000 maraka. Ali tu nije kraj radničkim užicima u bivšem hotelu i lječilištu. Bilježimo možda i jedinstven slučaj u ovoj zemlji da je tim radnicima retroaktivno uplaćen i solidan novac za topli obrok, iako su se u isto vrijeme uredno hranili u hotelskom restoranu, nerijetko kao jedini gosti. Na kraju su pedantno izdejstvovali isplatu za troškove prijevoza, čak i oni koji stanuju tik pored radnog mjesta.
Ni dioničari se ne mogu požaliti. Nekoliko njih će dobiti oko tri miliona maraka od prodaje firme s kojom više nisu znali šta da rade, jer je od 2001. godine uglavnom bila pod blokadom, uz rijetke i kratke deblokade računa.
Ključ uspješnosti cijelog postupka je visoka cijena prodaje, tim prije što se radilo o rekordno visokim dugovima Slane banje. Naime, ranije se špekuliralo, i u krugovima bliskim stečajnom sudu koji je pokrovitelj ovakvih slučajeva, s duplo nižom cijenom. Dodatni problem je bila nemogućnost bilo kakve adaptacije u tehničkom smislu. Patetični napisi u štampi i na forumima da je zločin rušiti funkcionalnu zgradu, sa stogodišnjom tradicijom - simbol Tuzle i duša Tuzlaka - su neumjesni. Prvo, Bristol i Slana banja bili su gubitaši još od 1991. godine, a drugo - u tehničkom smislu je bila nemoguća adaptacija. To nije dopuštala konstrukcija ovog zdanja tipa kasarnske, s potpuno dotrajalim instalacijama i s banjskim prostorijama pojedenim slanicom.
Od početka je bilo jasno da je kupac onih devet miliona, s porezom na promet, dao isključivo za plac, te da će dodatne značajne troškove donijeti rušenje koje je sada u punom jeku. Poređenja radi, sličan plac u centru Sarajeva je Avaz kupio za 4,5 miliona maraka.
Posao s pet zvjezdica Likvidacioni upravnik Hamdija Muratović, koji se prethodnih godina afirmirao u nekoliko stečajnih postupaka, i time automatski postao neomiljen u sudskim i političkim strukturama u TK koje su zarad nekih užih interesa vazda bile protiv spašavanja i oživljavanja propadajućih firmi i u slučajevima gdje je to bilo moguće, svakako je glavni "krivac" za sve. Naime, pokazalo se sasvim opravdanim što je na tenderu postavio visoku početnu cijenu od 6,5 miliona maraka, te što se pravo učešća moglo steći pologom od 650.000 KM. Takvi uvjeti su isključili iz igre razne špekulante i mahalske lobiste bliske političko-sudskom miljeu.
Muratović kaže: "U svemu ovome uloga Općine Tuzla je formalno bila mala. Radilo se o proceduri u vezi sa statusno-imovinskim pitanjima, odnosno prenosom vlasništva, što nije bilo sporno i cijeli postupak općinske službe su provele za dva mjeseca. Oni su nam, dakle, samo omogućili konzumiranje našeg prava. Ali to 'samo' u nekim drugim slučajevima zna biti strašno loše iskustvo. Mogli su da zanovijetaju, da ne upotrijebim neki drugi izraz, i mi bismo ih mogli tužiti, i nakon jedno osam godina dobiti spor, ali onda bismo dobili stravičnu ruševinu u centru grada i otjerali investitora za sva vremena."
U štampi je također spominjano da je rušenje hotela udar na turističku perspektivu Tuzle, čime je aktuelna općinska vlast navodno postala nevjerodostojna, te da će novi vlasnik izgraditi isključivo stambeno-poslovni centar. U projektu jasno stoji da će novi kompleks sadržati novi hotel Bristol s pet zvjezdica, nove banjske kapacitete, a uz to i spomenuti centar. Idejno rješenje je djelo stručnjaka s Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Također, umjesto dosadašnjih 40, posao će dobiti najmanje 200 radnika, a bit će uloženo oko 140 miliona maraka koji će dati krila posrnuloj građevinskoj operativi u TK. Sve to ovaj projekt čini najmarkantnijim privrednim i urbanim poduhvatom u TK i šire.
Izlazeći iz sirotinjske sobice u kojoj se administrativno dokrajčuje stari kompleks Slana banja, istovremeno dok radnici na gradilištu brižljivo skidaju sprat po sprat, a sve na radost bivših i budućih radnika te šire zajednice, sjetio sam se ekskluzivnih kabineta skupo plaćenih premijera, ministara i savjetnika Vlade TK (poput Bajazita Jašarevića i Mustafe Burgića) koji su svojevremeno kreirali i reklamirali niz "preporoditeljskih" privrednih poduhvata, kao što je ulazak Global Ispata u Koksno-hemijski kombinat, a u kojima sada radnici svaki zalogaj hljeba moraju iskamčiti štrajkom. Ako i to.
Zagonetni investitor
Ko je Nersudin Salihović?
Zanimljivo je da najbolji kandidat za kupovinu Slane banje nije bila neka firma, već fizičko lice - Nersudin Salihović, čovjek čija je poslovna karijera i način života pod velom najveće tajne u BiH. Nadimak mu je Rus, jer se zna tek toliko da je pare donio iz Rusije.
Zna se također da je prije nekoliko godina bio naručilac gradnje najskuplje stambeno-poslovne zgrade u Tuzli kod Tuzlanske banke, popularno nazvane Fišek. Navodno je izvođač radova Tehnograd d.o.o. Tuzla odstupio od projekta, a to je dovoljno da Salihović zatraži povrat novca i odustane od posla. To menadžmentu izvođača nije bilo nimalo lako, ali su se polomili da udovolje, jer su se plašili poslovičnog silničko-mafijaškog imidža ruskih oligarha, mada u konkretnom slučaju demonstracije takvog nečeg nije bilo.
Navodno Salihović ima nekoliko manjih poslovnih prostora u Tuzli, ali su sjedište njegove firme Mellain d.o.o. i glavni poslovi vezani za Sarajevo. Izgradio je poslovni centar na Ilidži i sprema se da isto to uradi na Marijin Dvoru.
Također se zna da živi povučeno - bez luksuznih vila, jahti, švicarskih satova i skupih odijela i ostalog što je neizostavni dio života ruskih finansijskih imperatora diljem svijeta. Nesklon je i prisnim vezama s visokim društvenim krugovima, pa nije poznato da je igdje objavljena njegova fotografija.
Do širih informacija nisam mogao doći ni među njegovim komšijama u rodnom Zaseoku kod Sapne. Danas ima oko 50 godina, a u Rusiju je, trbuhom za kruhom, otišao prije rata. Navodno, dobro su ga krenuli građevinsko-poduzetnički poslovi, pri čemu je došao u dodir s investitorskom elitom u Rusiji. Već zapažene poslovne uspjehe navodno je drastično unaprijedio postavši zetom finansijskog moćnika iz plejade koja se u ruskoj tranziciji iz KGB-ovskog miljea vinula u poslovna nebesa i koja je zapravo isturila Vladimira Putina i od njega napravila ono što jeste.
Ocjene u tajkunskim krugovima u Tuzli i Sarajevu da Salihović pati od manjka patriotizma i viška škrtosti opovrgavaju dva provjerena detalja. Prvo, po dolasku u Sapnu, obratio se Općinskom vijeću s pismom namjere da gradi poslovni centar od desetak miliona maraka, pri čemu bi znatan dio prostora ustupio i za potrebe lokalne zajednice. Kažu da je to bila jedinstvena prilika da izdišuća općina Sapna prebrine znatan dio briga, ali da je zbog zanovijetanja lokalnih političara Salihović spriječen da pomogne užem zavičaju. Drugo, pri sadašnjem rušenju hotela Bristol veliki i vrijedni mural Ismeta Mujezinovića bio je osuđen na propast, ali je spašen zahvaljujući razumijevanju i novcu Salihovića, te sklonjen na odgovarajuće mjesto.
Jasmin Imamović, općinski načelnik
Faulovi su dio pobjeda
Neumjesna je ta priča o rušenju simbola i duše grada i neke velike tradicije. Pa ovaj hotel je sagrađen tek pošto je šezdesetih srušen stari Bristol u centru grada, zbog slijeganja tla. Ovo je propala firma i zgrada pred urušavanjem, jedini izlaz je bio skloniti sve to i sva sreća je da su nadležni u likvidaciji našli odgovarajuće rješenje.
Priča o izdaji turističke perspektive Tuzle, jer se ruši hotel a dobija ko zna koji po redu poslovni centar, je jedan od brojnih faulova na koje smo navikli pri realizaciji svakog od projekata u utakmici koju zadnjih godina igramo za modernizaciju i preporod Tuzle. Zavod za urbanizam je postavio visoke projektne standarde investitoru, da tu obavezno bude i hotel od pet zvjezdica, s nizom sadržaja koji taj nivo prate. Tako nešto jača konkurentnost turističke ponude u ovom gradu i na fonu je naših velikih ambicija u razvoju turizma.
Dobit ćemo možda ponajljepši objekt, mnogi mladi ljudi će dobiti posao, tuzlanski građevinari mogu da trljaju ruke, a pošto se radi o višestruko većoj kvadraturi, slijedi i značajna renta. Sve je ovo samo za ponos.
@Abulafija - tuzlarije.net
Pocetak gradnje:
[img size=800 x 600]http://http://i48.tinypic.com/vhw0ea.jpg
Konacni izgled:
Update: by slani grad
[img size=800 x 600]http://http://img837.imageshack.us/img837/191/43795833.jpg
by Nino
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 12:12 - 18 Mar 2011 12:14 #37
by emirolini
Stadion Tusanj Tuzla - Sjeverna tribina
Na mapi
Sjeverne tribine će imati oko 3.000 sjedećih mjesta, tako da će se povećati kapacitet stadiona Tušanj na oko 7.000 mjesta za sjedenje. „J.U. Gradski stadion Tušanj će u narednom periodu učiniti maksimalne napore, kako oko pomoći izgradnje sjeverne tribine stadiona, tako i kasnijem kvalitetnom održavanju iste. Tako ćemo građanima, sportskim klubovima i organizacijama, svakodnevno pružiti viši nivo kvaliteta usluge koje stadion pruža kroz redovne aktivnosti”, kaže direktor stadiona Tušanj Zijad Lugavić.
Da podsjetimo, izgradnja sjeverne tribine stadiona Tušanj počet će 1. jula, a pripremni radovi su već u toku.Ukupna vrijednost radova na prvoj fazi ( sjeverna tribina) izgradnje gradskog stadiona Tušanj iznosi oko 4.100.000 KM. Rok za izvođenje ovih radova je 11 mjeseci i 20 dana.
Ugovor o izvođenju radova potpisan je između Općine Tuzla i građevinske firme „Tehnograd d.o.o. za građevinarstvo i injženjering” Tuzla.
[img size=800 x 600]http://http://www.tip.ba/wp-content/gallery/stadion-tusanj/2s.jpg
Update:
by Shaban tuzlarije.net forum
Na mapi
Sjeverne tribine će imati oko 3.000 sjedećih mjesta, tako da će se povećati kapacitet stadiona Tušanj na oko 7.000 mjesta za sjedenje. „J.U. Gradski stadion Tušanj će u narednom periodu učiniti maksimalne napore, kako oko pomoći izgradnje sjeverne tribine stadiona, tako i kasnijem kvalitetnom održavanju iste. Tako ćemo građanima, sportskim klubovima i organizacijama, svakodnevno pružiti viši nivo kvaliteta usluge koje stadion pruža kroz redovne aktivnosti”, kaže direktor stadiona Tušanj Zijad Lugavić.
Da podsjetimo, izgradnja sjeverne tribine stadiona Tušanj počet će 1. jula, a pripremni radovi su već u toku.Ukupna vrijednost radova na prvoj fazi ( sjeverna tribina) izgradnje gradskog stadiona Tušanj iznosi oko 4.100.000 KM. Rok za izvođenje ovih radova je 11 mjeseci i 20 dana.
Ugovor o izvođenju radova potpisan je između Općine Tuzla i građevinske firme „Tehnograd d.o.o. za građevinarstvo i injženjering” Tuzla.
[img size=800 x 600]http://http://www.tip.ba/wp-content/gallery/stadion-tusanj/2s.jpg
Update:
by Shaban tuzlarije.net forum
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 12:19 - 18 Mar 2011 19:04 #38
by emirolini
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 12:21 - 18 Mar 2011 19:03 #39
by emirolini
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 12:28 - 18 Mar 2011 19:03 #40
by emirolini
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
18 Mar 2011 12:31 - 18 Mar 2011 19:04 #41
by emirolini
Prijava ili Kreiraj račun da se pridružite razgovoru.
Time to create page: 0.115 seconds