Urbicid je zločin koji se ogleda u sistematskom rušenju urbanih, odnosno gradskih područja. Urbicid je blisko povezan i sa kulturocidom i spada u djela kršenja ljudskih prava.

U užem smislu se pod time podrazumijevaju namjerne aktivnosti u smislu uklanjanja nekog grada, bilo kroz njegovo razaranje ili drastično mijenjanje njegove demografske strukture i kulturnih obilježja kao dio šire kampanje "etničkog čišćenja".

Urbicid, za razliku od genocida, nije postao dio pravne terminologije, pa se stoga koristi za široki raspon različitih fenomena u različitim zemljama i različitim društveno-ekonomskim okolnostima. Na prostoru bivše Jugoslavije je njegova upotreba najpopularnija u kontekstu rata u Bosni i Hercegovini, pri čemu se opsada Sarajeva navodi kao primjer urbicida, odnosno razaranje grada, te izgladnjivanje i ubijanje njegovih stanovnika tumači se kao nastojanje da se "ubije" Sarajevo.

Pitanje koje se nameće je ko danas ubija Sarajevo, ko vrši urbicid nad ovim gradom?

"Mi smo grad koji je opstao i kroz period turske vladavine i austrougarske i sve to naslijedio i očuvao, a sad smo nekako zanemarili da smo imali ideju arhitekture i urbanizma" - kaže profesorica sa katedre za urbanizam pri Arhitektonskom fakultetu Nasiha Pozder.

Primjeri uzurpacije, privatizacije, politizacije javnog prostora brojni su u gradovima u Bosni i Hercegovini. Izostanak brige o identitetu grada, estetici zaštićenih lokacija i očuvanju kulturno-historijskog nasljeđa doživjelo je kulminaciju u Sarajevu, postavljanjem reklamnog panela u Ferhadiji, između dvije građevine iz austrougarskog perioda. Ovaj čin koji se desio u mjesecu oktobru 2019. godine ne samo da je direktan čin rušenja historije, nego je i jasan pokazatelj da danas mi sami rušimo sebe.

Malo niže, dolazimo i da trenutno parka, a uskoro zgrade – Hastahane. Od završetka rata do danas općina Centar je imala različite ideje o namjeni ovog prostora - od tržnog centra, preko zgrade Centralne banke do objekata javne namjene. Na brojnim javnim raspravama je lokalna vlast tvrdila da je Park zapušten, te da se zbog toga s njim nešto mora uraditi.

Građani su ukazali da je upravo vlast odgovorna za takvo stanje. Ista ta vlast ovaj park nedavno je prodala Centralnoj banci, a dosadašnji park postaje zgrada. Iako idejni izgled nove Hastahane ima dosta više zelenila, građani nisu zadovoljni. Sarajevski arhitekti smatraju da je najprihvatljivije bilo da Hastahana ostane park.

Ali nije sve u politici. Stručnjaci upozoravaju da su često i građani jednako, ako ne i više krivi nego investitori. U razgovoru sa Nasihom Pozder, profesorica kaže kako su za sarajevski urbicid krivi svi. I građani, i općine, i investitori. Svi su krivi, ali nisu svi krivi podjednako. Lokalne vlasti nepripremljene, ne vrše dovoljno nadzora, građani su krivi jer se nisu uključivali dovoljno u pitanja koja ih direktno dotiču, a investitori su krivi najmanje, oni samo žele dobiti najviše za svoj novac, a dobijaju jer im se dozvoljava. Kriva je često i struka, kaže Pozder, jer nije dovoljno glasna.

Ako govorimo o odgovornosti građana, ona je ipak najveća prilikom gradnje individualnih jedinica življenja. U Sarajevu je više od 40 hiljada nelegalno sagrađenih, odnosno ilegalnih objekata. Prostom matematikom zaključujemo da skoro jedna četvrtina stanovništva živi u nelegalno sagrađenim objektima. Profesorica Pozder naglašava da se bespravna gradnja u Sarajevu dešava već 60 godina, ali da ona često razdvaja bespravnu ili neregulisanu gradnju.

Bespravna gradnja je npr. Penny Plus u Sarajevu, na trasi Prve transverzale. Neregulisana gradnja je najčešće ona gradnja na padinskim dijelovima Sarajeva.

Je li ovaj urbicid i sigurnosna prijetnja? Koliko zemljotresi mogu ugroziti pojedine objekte?

Mada su zemljotresi prirodna pojava i kao takvi neovisni o čovjekovoj aktivnosti i volji, razorne posljedice zemljotresa možemo prevenirati poštivanjem zakona u oblasti gradnje. Šta bi se desilo kada bi BiH pogodio razorni zemljotres kakav je zahvatio Albaniju?

Ne ubija zemljotres i vibracija, nego vam padne plafon na glavu, slikovito rečeno. Jedina prevencija s tim u vezi je gradnja. Profesorica Pozder kaže da se iskreno nada da njene kolege ne potpisuju onu gradnju koja nije sigurna, te da sumnja da se to dešava, ali da postoje cijela naselja koja su nesigurna sama po sebi. Može se desiti da i najsigurnija zgrada padne. Pitanje je šta bi se desilo kada bi jedna od zgrada u naselju Tibra pala? Vjerovatno domino efekt.

Grad ne čine samo ulice i kuće, čini ga u prvom redu njegovo trajanje i generacije koje su u tom trajanju na datom prostoru ne samo egzistirale, već živjele s njim u veoma skladnoj korelaciji: izgrađivale grad i grad izgrađivao njih, djelujući na njihov odgoj porukama minulih pokoljenja, koje su u Sarajevu posvuda nenametljivo prisutne. Grad Sarajevo nažalost čine oni koji ga ubijaju.

(Autor je student Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka, a tekst je istraživački rad u okviru predmeta Istraživačko novinarstvo)

(Ahmed Kosovac / Faktor.ba)