Razvoj i nastanak Sarajeva - rimsko doba

Rimljani svoje vojne ekspedicije od sredine  II st. p.n.e. usmjeravaju na oblasti Ilirika. Oktavijan (lat. Gaius Julius Caesar Octavianus - 63. p.n.e – 14. n.e.) je 35. god. p.n.e. poveo veliku vojsku da uspostavi rimsku vlast u oblastima koje su naseljavali Japodi, Dalmati, Panonci, kao i brojna plemena u unutrašnjosti.

Ustanak pokorenog ilirskog stanovništva pod Batonom (Bellum Batonianum), traje 6. - 9. godine, a nakon izdaje Batona, koji prelazi na stranu Rimljana, vojne operacije se prenose na bosansko – hercegovačke i primorske krajeve. Iliri su kapitulirali 9. god., a područje današnje Bosne i Hercegovine većim dijelom je ušlo u sklop Dalmacije, a manjim u sklop Panonije.

Rimljani su ovdje zatekli uglavnom naseobine odbrambenog karaktera. Radi osiguranja mira, gradine su raseljene, a samo neke su pretvorene u rimske kastele (kašteli – u primorju).

Uvođenjem rimskih institucija dolazi do osnivanja gradova po italijanskom uzoru, a urbanizacija svoj zamah doživljava tokom I i II st. n.e. Uz vojničke logore nastaju civilna naselja, canabae, koje osnivaju veterani, razvijajući poljoprivredu.

Sarajevsko područije bilo je dio rimske provincije Dalmacije (Dalmatiae), a jedna od najstarijih rimskih utvrda bila je na Debelom brdu gdje su rimske zidine podignute na ruševinama starog ilirskog utvrđenja.

Nakon gušenja Batonovog ustanka, sarajevski kraj bio je opustošen, pa je tada porušena i utvrda Debelo brdo. Međutim, Rimljani je ponovo uspostavljaju, te je ova utvrda aktivna sve do VI stoljeća.

Baton (Bellum Batonianum)            Vranduk – Batonovo glavno uporište za vrijeme ustanka

Sarajevo leži na trasi jedne od najvažnijih rimskih puteva, od Narone (blizu današnjeg Metkovića, na desnoj obali Neretve) do rijeke Drine, koja je najverovatnije išla današnjom glavnom ulicom i račvala se na području Baščaršije..

To ukazuje na to da je na teritoriju današnjeg Sarajeva, u rimsko doba postojala putna postaja, jer je tada bio običaj da se postaje prave na mjestima gdje se iz ravnice prelazi u planinska područja.

Na širem području grada Sarajeva pronađeni su mnogi dokazi života iz rimskog doba.

Na lijevoj obali Miljacke, kod mosta Kovačići (danas most Suade Dilberović i Olge Sučić), otkriveni su tragovi rimske ciglane. U blizini Ali-pašine džamije, pronađeni su tragovi lijepe rimske kuće, a u blizini peći te kuće, pronađeni su ostaci maltera sa pompejanskim bojama. U dolini potoka Koševo pronađeno je dosta primjeraka rimskog crijepa, a najvažnije nalazište je u zapadnom dijelu grada, tzv. „Vasiljeve bašče“. Ovdje su iskopani temelji tri rimske zgrade, a jedna je imala pod od mozaika.

Čini se da je ovdje bilo više građevina, a otkriveni su i dijelovi tegula sa natpisima sličnim onima na već otkrivenoj ciglani. Okolo je bilo dosta rimskih grobova. U svim dijelovima Sarajeva pronađen je znatan broj kovanog novca što ukazuje na kontinuiran život na prostoru današnjeg grada za vrijeme rimske uprave, tj. od I do VI stoljeća.

U Sarajevskom polju, gdje se razvio novi grad, postoji više rimskih naseobina, ali i administrativni centar ovog kraja – Ilidža. To je bio municipalni centar AQUAE S..., ali još ne znamo gdje se nalazio njegov forum. 

Debelo brdo                                                                                                      Ilidža – „Aquae S...“

Pronađeni su stubovi sa bazama i kapitelima, uglavnom rimskog Korintskog stila, što ukazuje na to da je ovdje rimska provincijalna arhitektura našla široku primjenu.

Konstrukcija zidova nije jedinstvena. Jezgro je izvedeno od lomljenog kamena u malteru, a vanjska obloga je raznolika: negdje izvedena pritesanim kamenim pločama ili bosiranim kvaderima (opus quadratum, saxum quadratum), negdje lomljenim kamenom nepravilna oblika (opus incertum) ili kockastom oblogom koja se smjenjuje sa kvaderima, a rijetko je rađeno zidnom opekom.

Ilidža – ostaci „Aquae S...“

Blizu izvora rijeke Bosne bile su mnoge rimske građevine, među kojima i bazen. U jednoj prostoriji kvadratne osnove čije su strane bile 4,6m, pronađen je stilizirani mozaik sa skladno ukomponovanim bojama, figurama i motivima riješenim u vidu ornamenata. U centru je ženska glava, a u uglovima elipsast prostor sa pa jednom ribom.

Nešto istočnije, otkrivena je vila sa lijepim mozaicima geometrijskih motiva i sa karakterističnim unutrašnjim rasporedom bogate  rimske kuće. Ispod poda je otkriven sistem centralnog grijanja hipokaust. Krovovi su bili pokriveni tegulama, a njihovi spojevi posebno rađenim crijepovima – imbrices.

Sjevero–zapadno su otkrivene još dvije zgrade, a u jednoj je bio mozaik 8 x 8m, velike umjetničke vrijednosti. Posebno se ističu četiri kompozicije Amora na konjima, čiji se zadnji dijelovi pretvaraju u oblik zmije. 

Ilidža – mozaik na podu, II st.

Na osnovu jedne pronađene baze, posvećene caru Dioklecijanu (oko 243. – 316.god.), u jednom porušenom turskom mostu na rijeci Željeznici, saznajemo da se u dijelu, tog inače oštećenog natpisa, spominje „općina banje S...“. Tako znamo da je naziv ove rimske banje počinjao slom S, ali na osnovu jednog drugog natpisa na ari (lat. Ara,ae, f. – žrtvenik) koji glasi: „Appolini Tadeno Charmidis Coloniae servus domnum dedit“, saznajemo da je ova banja imala status kolonije (Apolonov cognomen Tadenus je najvjerovatnije ime nekog domaćeg božanstva koje je identificirano sa Apolonom).

A znamo da su kolonije bili gradovi višeg ranga u odnosu na municipije (kao npr. Salona, Narona, Jader, Epidaurum...).

Na prostoru današnjeg Sarajeva bilo je još tragova iz rimskog perioda. U Blažuju, na lokalitetu Crkvište, otkriveni su tragovi rimskog graditeljstva što svjedoči da je i tu postojala neka naseobina sačinjena od većih zgrada.

Na Stupskom brdu otkrivena je građevina 15,5 x 10m sa nekoliko prostorija uz koju su pronađeni različiti predmeti i četiri groba sa prilozima, a prema pronađenom novcu čini se da je kuća građena oko 300. godine.

Ostaci kuća i imanja pronađena su u Hrasnici i Vojkovićima, a u Gornjem Kotorcu vojnička stražara.

Intenzivan život u sarajevskom području odvijao se tokom III i IV st.

U predrimsko doba, ilirske naseobine bile su na brežuljcima pogodnim za odbranu, a u rimsko doba naselja su se razvijala u ravnici. To znači da je bio jedan duži period mira.

Iako je priznavalo rimsku vlast, domaće ilirsko stanovništvo je nastavilo živjeti u brdima ne mjenjajući bitno svoj način života, i dalje se bave stočarstvom podjeljeni u razne plemenske zajednice...

 

U ČETVRTOM DIJELU ĆETE ČITATI: Religija na našim prostorima u vrijeme Rimljana

(sa-c.net)