array(8) { [0]=> object(stdClass)#10021 (56) { ["id"]=> string(4) "1407" ["title"]=> string(10) "Maniheizam" ["alias"]=> string(10) "maniheizam" ["introtext"]=> string(8341) "

Maniheizam je nauka koja potiče od Manija (216 – 276), iransko – babilonskog mudraca i vjerskog reformatora helenističkog doba.

Mani je htio i pokušavao da tri nauke, Zarathustre, Budhe i Krista upotpuni i stvori jedan gnostički sistem. Tako iz iranskog mazdaizma, tj. iz nauke o poštivanju Mudrosti ili Mudrog Gospoda (Ahura Mazda, jedini bog Zarathustrinog kulta, vrhovno božanstvo nebesa koji je štovan kao bog koji predvodi dobre duhove nebesa i svijetlost) preuzima dualistički princip dobra i zla, svijetla i tame i zrvan (princip vremena u mazdaizmu, ranije osnovni princip svijetla, a u kasnijem razvoju mazdaizma, oko V st.p.n.e. i u Mitrinom kultu prevladava shvaćanje da je zrvan – akarana ili nestvoreno beskonačno vrijeme, osnovni princip svijetskog zbivanja) kao osnovno božanstvo čija su tri epiteta svijetlost, moć i mudrost.

Stećci u nizu

U kršćanstvu, Mani pored Krista priznaje samo sv.Pavla i istočne gnostičke učitelje Markiona i Bardesana koji odbacuju okrutnost Starog zavjeta i povratak u vrela iranskih srodnih vjerskih tradicija.

Maniheizam se snažno osjetio u Tibetu kojim putem je i došao u Kinu, isto kao i nestorijansko kršćanstvo u srednjem vijeku. Nešto manje se osjetio u Indiji, a u Evropi su bili jaki uticaji iransko – manihejski, posebno kod bogumila (sredinom X st. pokret nastao kao sinteza manihejstva i pavlićanskog učenja) i kod katara (religijski pokret koji je svoje vjerovanje zasnivao na dualističkom učenju manihejaca) u Francuskoj.

Na ostatke katara, tzv. Albigenze, kršćansku sljedbu iz XII i XIII st. koja je prozvana tako po gradu Albi, a koji su odbacili papinstvo, starozavjetne knjige i drugo, a prihvatili dualističko stajalište po kome je materija zlo, papa Inocent III (1198 – 1216) je protiv njih pokrenuo rat i ozvaničio inkviziciju.

Tek u kontekstu manihejstva ili patarenstva (tal. Patareno – sekta bogumila, babuna, koja se kod nas proširila u XII st.) ili bogomila (što je kod nas popularniji naziv, dat po popu Bogomilu iz Makedonije X st., za heretike dualističkog vjerovanja, posebno zastupljenih u Bizantiji (Vizantiji) i kod Južnih Slavena od X do XV st., a njihovo je učenje bilo posebno rašireno u srednjovjekovnoj Bosni) možemo dati tumačenje nekih stilsko – dekorativnih oblika na stećcima.

Na stećcima se nekada javlja znak pentagrama, a poznato je da je broj pet kod starih Slavena imao ulogu svetog broja, što se smatra posljedicom neposrednog dodira sa istočnim mističnim vjerovanjima.

A u maniheizmu, svijet je sastavljen od pet čistih i pet tamnih elemenata. Česti znaci polumjeseca i zvijezda na stećcima mogu biti posljedica ezoteričnog učenja patarena da su to nebeske lađe na kojima borave pravedne duše uoči odlaska u raj. To je još staro manihejsko i pavlićansko učenje koje su bosanski bogumili pretvarali u znak na stećku.

Mjesec i zvijezda na stećku                             Stećak, viteške scene pred kulama

 

Bogumili su, isto kao i manihejci i katari, prezirali realističan prikaz raspela, ali su poštivali simbol krsta i to u tri oblika: antropomorfnom i teomorfnom, ravnokraki grčki i krst svijetlosti, tj. krst u sunčevom krugu.

Teomorfni krst je simbol samog Isu Krista, a Krist je i samo sunce koje će nakon Strašnog suda sijati vječno.

Neki od oblika krsta na stećcima

 

Jelen je čest motiv na bosanskim stećcima, ali nije znak samo konzumiranja mesa, već je simbol pravedne duše.

Čest prikaz lova na jelena prije može da simbolizira čovjekovu dušu koju napada zao duh (konjanik), gonjen od grijehova (pasa).

U bogumilskoj zemlji, sakralni motiv je kolo, a otuda česta predstava kola sa ljudima raširenih ruku, jer na taj način čovjek označava pokojnika koji se, načinivši krst, približava Isu Kristu, itd...

 

 

Stećak, lov na jelena                Stećak, jelen prikazan kao pravedna duša pokojnika

 

Sve navedeno ukazuje na složen preblem nastanka, a posebno čitanja dekorativne umjetnosti i njene simbolike sa stećaka.

Ukrašavanje nadgrobnih spomenika, tačnije umjetničko osmišljavanje grobnog znaka, izvjesno zahtjeva dodatne napore objektivnog tumačenja. Srednjovjekovna umjetnost artikulacije samog stećka i simbolično dekorativne plastike, primjer je osobenog stilskog izraza.

Njegova originalnost u umjetničkom nasljeđu je nesporna uz posebno važnu činjenicu, a to je vezanost za jedan prostor duhovnosti srednjovjekovne Bosne.

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: RAZVOJ GRADA, osmansko – turski period 1462. – 1878.

(sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-05-27 18:03:14" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-05-27 18:03:14" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "18431" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10036 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10035 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-05-27 18:03:14" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10034 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(15) "1407:maniheizam" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10094 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(8172) "

Maniheizam je nauka koja potiče od Manija (216 – 276), iransko – babilonskog mudraca i vjerskog reformatora helenističkog doba.

Mani je htio i pokušavao da tri nauke, Zarathustre, Budhe i Krista upotpuni i stvori jedan gnostički sistem. Tako iz iranskog mazdaizma, tj. iz nauke o poštivanju Mudrosti ili Mudrog Gospoda (Ahura Mazda, jedini bog Zarathustrinog kulta, vrhovno božanstvo nebesa koji je štovan kao bog koji predvodi dobre duhove nebesa i svijetlost) preuzima dualistički princip dobra i zla, svijetla i tame i zrvan (princip vremena u mazdaizmu, ranije osnovni princip svijetla, a u kasnijem razvoju mazdaizma, oko V st.p.n.e. i u Mitrinom kultu prevladava shvaćanje da je zrvan – akarana ili nestvoreno beskonačno vrijeme, osnovni princip svijetskog zbivanja) kao osnovno božanstvo čija su tri epiteta svijetlost, moć i mudrost.

Stećci u nizu

U kršćanstvu, Mani pored Krista priznaje samo sv.Pavla i istočne gnostičke učitelje Markiona i Bardesana koji odbacuju okrutnost Starog zavjeta i povratak u vrela iranskih srodnih vjerskih tradicija.

Maniheizam se snažno osjetio u Tibetu kojim putem je i došao u Kinu, isto kao i nestorijansko kršćanstvo u srednjem vijeku. Nešto manje se osjetio u Indiji, a u Evropi su bili jaki uticaji iransko – manihejski, posebno kod bogumila (sredinom X st. pokret nastao kao sinteza manihejstva i pavlićanskog učenja) i kod katara (religijski pokret koji je svoje vjerovanje zasnivao na dualističkom učenju manihejaca) u Francuskoj.

Na ostatke katara, tzv. Albigenze, kršćansku sljedbu iz XII i XIII st. koja je prozvana tako po gradu Albi, a koji su odbacili papinstvo, starozavjetne knjige i drugo, a prihvatili dualističko stajalište po kome je materija zlo, papa Inocent III (1198 – 1216) je protiv njih pokrenuo rat i ozvaničio inkviziciju.

Tek u kontekstu manihejstva ili patarenstva (tal. Patareno – sekta bogumila, babuna, koja se kod nas proširila u XII st.) ili bogomila (što je kod nas popularniji naziv, dat po popu Bogomilu iz Makedonije X st., za heretike dualističkog vjerovanja, posebno zastupljenih u Bizantiji (Vizantiji) i kod Južnih Slavena od X do XV st., a njihovo je učenje bilo posebno rašireno u srednjovjekovnoj Bosni) možemo dati tumačenje nekih stilsko – dekorativnih oblika na stećcima.

Na stećcima se nekada javlja znak pentagrama, a poznato je da je broj pet kod starih Slavena imao ulogu svetog broja, što se smatra posljedicom neposrednog dodira sa istočnim mističnim vjerovanjima.

A u maniheizmu, svijet je sastavljen od pet čistih i pet tamnih elemenata. Česti znaci polumjeseca i zvijezda na stećcima mogu biti posljedica ezoteričnog učenja patarena da su to nebeske lađe na kojima borave pravedne duše uoči odlaska u raj. To je još staro manihejsko i pavlićansko učenje koje su bosanski bogumili pretvarali u znak na stećku.

Mjesec i zvijezda na stećku                             Stećak, viteške scene pred kulama

 

Bogumili su, isto kao i manihejci i katari, prezirali realističan prikaz raspela, ali su poštivali simbol krsta i to u tri oblika: antropomorfnom i teomorfnom, ravnokraki grčki i krst svijetlosti, tj. krst u sunčevom krugu.

Teomorfni krst je simbol samog Isu Krista, a Krist je i samo sunce koje će nakon Strašnog suda sijati vječno.

Neki od oblika krsta na stećcima

 

Jelen je čest motiv na bosanskim stećcima, ali nije znak samo konzumiranja mesa, već je simbol pravedne duše.

Čest prikaz lova na jelena prije može da simbolizira čovjekovu dušu koju napada zao duh (konjanik), gonjen od grijehova (pasa).

U bogumilskoj zemlji, sakralni motiv je kolo, a otuda česta predstava kola sa ljudima raširenih ruku, jer na taj način čovjek označava pokojnika koji se, načinivši krst, približava Isu Kristu, itd...

 

 

Stećak, lov na jelena                Stećak, jelen prikazan kao pravedna duša pokojnika

 

Sve navedeno ukazuje na složen preblem nastanka, a posebno čitanja dekorativne umjetnosti i njene simbolike sa stećaka.

Ukrašavanje nadgrobnih spomenika, tačnije umjetničko osmišljavanje grobnog znaka, izvjesno zahtjeva dodatne napore objektivnog tumačenja. Srednjovjekovna umjetnost artikulacije samog stećka i simbolično dekorativne plastike, primjer je osobenog stilskog izraza.

Njegova originalnost u umjetničkom nasljeđu je nesporna uz posebno važnu činjenicu, a to je vezanost za jedan prostor duhovnosti srednjovjekovne Bosne.

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: RAZVOJ GRADA, osmansko – turski period 1462. – 1878.

(sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [1]=> object(stdClass)#10024 (56) { ["id"]=> string(4) "1388" ["title"]=> string(25) "Bogumili i bosanska crkva" ["alias"]=> string(25) "bogumili-i-bosanska-crkva" ["introtext"]=> string(5306) "

Bogumili – pokret nastao u X st., nastalo kao sinteza maniheizma i pavlićanskog (redovnici katoličkog reda pustinjaka Pavla, red osnovan u IV st., nosili su svećeničku odoru bijele boje) učenja: Svijet se dijeli na dobri i zli, a materijalni svijet je djelo đavola. Odbacivali su crkvu, svećenstvo, mise, ikone...uzdržavali se mesa, vina, žena i vlasništva...

 

Spaljivanje bogumilskih heretika na lomači – crtež sa naših prostora

 

Zanimljivo je da se među simboličkim ukrasima na stećcima često javlja svastika kao simbol sunca, a to je i kasnije već u ranoj islamskoj dekoraciji čest znak, naročito u graditeljstvu Anadolije u XIII st.

Često su i znaci križa (kojeg smatramo simbolom kršćanstva, a on je kod Egipćana bio simbol vječnog života, čest je i u Indiji, Iranu, Novom Zelandu, Južnoj Americi a uglavnom simbolizira ideju patnje, pokornosti, trpljenja, smirenja; tek u IV st. postaje simbolom kršćanstva), što bi se moglo objasniti time da je bosanska država od XIII do XV st. često bila pod privremenom vlašću stranih vladara ili su njeni vladari morali biti kršćani iz političkih razloga, ne zna se sa sigurnošću.

Natpisi na stećcima često počinju sa krstom, pa se čini da bar pokojnici sa krskom u natpisu nisu mogli biti bogumili, a to može i da bude samo jak utjecaj sa zapada na funeralne natpise...

Svastika na stećku                                                              Krst na stećku - Lukomir, Bjelašnica

 

Kršćani bosanske crkve u srednjovjekovnoj Bosni imaju, zapravo, karakter sljedbe, tj. grupe koja se odvojila od religijske zajednice u samostalnu grupu.

To je tip religijske zajednice zasnovan na religijsko – etičkim odnosima njenih sljedbenika, a članom sljedbe ne postaje se po rođenju, već vlastitim izborom. Neprijateljski se odnosi prema tradicionalnim religijskim zajednicama, a sebe smatra pravim interpretatorima, traži apsolutno pokoravanje svojih sljedbenika, odbacuje bogatstvo, luksuz i sve što je vještački stimulans mozga, kao što je droga, alkohol i slično.

Vjerovali su u jednog boga, a tri božanske osobe (Otac, Sin i Duh Sveti), ali su smatrali da je Kristovo djelovanje imalo samo karakter prividnosti a ne stvarnog događaja.

Vjerovali su u istočni grijeh, pridavali veliki značaj postu, a crkva je bila samostalna i u odnosu na Rim i na Bizant (Vizant). Hramove su smatrali prebivalištem sotone.

Izvjesno je to bila hereza koja, premda nosi atribuciju „kršćanski“, nema tako naglašenih suprotnosti sa postojećim manihejstvom koje je na izvjestan način samo daljnji razvoj religije mitraizma, dobro utemeljene u Bosni još u vrijeme rimske uprave.

I to je još jedan dokaz kontinuiteta duhovnosti Bosne.

Reljef na stećku prikazuje vjerodostojnike bosanske crkve

 

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: MANIHEIZAM

(sa-c.net)

 

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-05-21 08:44:49" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-05-21 08:44:49" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "18861" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#435 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10037 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-05-21 08:44:49" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10049 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(30) "1388:bogumili-i-bosanska-crkva" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10205 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(5122) "

Bogumili – pokret nastao u X st., nastalo kao sinteza maniheizma i pavlićanskog (redovnici katoličkog reda pustinjaka Pavla, red osnovan u IV st., nosili su svećeničku odoru bijele boje) učenja: Svijet se dijeli na dobri i zli, a materijalni svijet je djelo đavola. Odbacivali su crkvu, svećenstvo, mise, ikone...uzdržavali se mesa, vina, žena i vlasništva...

 

Spaljivanje bogumilskih heretika na lomači – crtež sa naših prostora

 

Zanimljivo je da se među simboličkim ukrasima na stećcima često javlja svastika kao simbol sunca, a to je i kasnije već u ranoj islamskoj dekoraciji čest znak, naročito u graditeljstvu Anadolije u XIII st.

Često su i znaci križa (kojeg smatramo simbolom kršćanstva, a on je kod Egipćana bio simbol vječnog života, čest je i u Indiji, Iranu, Novom Zelandu, Južnoj Americi a uglavnom simbolizira ideju patnje, pokornosti, trpljenja, smirenja; tek u IV st. postaje simbolom kršćanstva), što bi se moglo objasniti time da je bosanska država od XIII do XV st. često bila pod privremenom vlašću stranih vladara ili su njeni vladari morali biti kršćani iz političkih razloga, ne zna se sa sigurnošću.

Natpisi na stećcima često počinju sa krstom, pa se čini da bar pokojnici sa krskom u natpisu nisu mogli biti bogumili, a to može i da bude samo jak utjecaj sa zapada na funeralne natpise...

Svastika na stećku                                                              Krst na stećku - Lukomir, Bjelašnica

 

Kršćani bosanske crkve u srednjovjekovnoj Bosni imaju, zapravo, karakter sljedbe, tj. grupe koja se odvojila od religijske zajednice u samostalnu grupu.

To je tip religijske zajednice zasnovan na religijsko – etičkim odnosima njenih sljedbenika, a članom sljedbe ne postaje se po rođenju, već vlastitim izborom. Neprijateljski se odnosi prema tradicionalnim religijskim zajednicama, a sebe smatra pravim interpretatorima, traži apsolutno pokoravanje svojih sljedbenika, odbacuje bogatstvo, luksuz i sve što je vještački stimulans mozga, kao što je droga, alkohol i slično.

Vjerovali su u jednog boga, a tri božanske osobe (Otac, Sin i Duh Sveti), ali su smatrali da je Kristovo djelovanje imalo samo karakter prividnosti a ne stvarnog događaja.

Vjerovali su u istočni grijeh, pridavali veliki značaj postu, a crkva je bila samostalna i u odnosu na Rim i na Bizant (Vizant). Hramove su smatrali prebivalištem sotone.

Izvjesno je to bila hereza koja, premda nosi atribuciju „kršćanski“, nema tako naglašenih suprotnosti sa postojećim manihejstvom koje je na izvjestan način samo daljnji razvoj religije mitraizma, dobro utemeljene u Bosni još u vrijeme rimske uprave.

I to je još jedan dokaz kontinuiteta duhovnosti Bosne.

Reljef na stećku prikazuje vjerodostojnike bosanske crkve

 

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: MANIHEIZAM

(sa-c.net)

 

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [2]=> object(stdClass)#10020 (56) { ["id"]=> string(4) "1369" ["title"]=> string(34) "Srednjovjekovna umjetnost - Stecak" ["alias"]=> string(32) "srednjovjekovna-umjetnost-stecak" ["introtext"]=> string(9162) "

Srednjovjekovna umjetnost u Bosni i Hercegovini dala je sasvim nov i originalan način oblikovanja nadgrobnih spomenika. Ovo je bio poseban umjetnički izraz regije, a što je najznačajnije, sasvim originalan izraz domaće skulpture.

Stećci

Najstariji oblici ovih nadgrobnih spomenika zvanih stećci, datiraju iz druge polovine XII i početka XIII st., a vrhunski period razvoja i najviši nivo umjetničkog izraza nadgrobnog spomenika stećak je tokom XIV i XV st.

Izvjesno je da se trajanje ove umjetničke forme može pratiti od početka XIII do početka XVI st. Početak XVI st. označava vrijeme slabije snage izraza, postepenu morfozu i period njihovog iščezavanja.

 Prostorna raspoređenost ovih nadgrobnih spomenika je u tijesnoj vezi sa fazama razvoja srednjovjekovne države Bosne. Zajedno sa razvojem bosanske države, jačao je i ugledom bosanske crkve, tj. vjerske organizacije bogumila heretičke sekte.

Ta vjera bila je razlogom da je Bosna u XIII i XIV st. doživjela veliki broj invazija i pohoda od susjednih vladara, a da se Kulin ban već 1203.god. sa svojim plemstvom odriče bogumilske hereze pred papinim poslanikom. U jednom papinom pismu iz 1234.god. tvrdi se da je u Bosni tako porastao broj nevjernika da čitava zemlja liči na neprohodnu pustinju, zaraslu u trnje i koprive.

Negacija vjerskog bića i otpor raznim osvajačima, postali su stalna odlika bosanske države.

Država Bosna je svoj najveći uspon dosegla za vrijeme Tvrtka I Kotromanića, bosanskog bana (1354 – 1377) i kralja (1377 – 1391), vladara Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja i Raške.

U doba njegove vlasti mogli su se naći ovi spomenici na cijeloj teritoriji, tačno opisujući područja prostiranja bosanske države.

Pojava stećaka isključivo unutar granica bosanske države bila je nepogrešiva odlika te države u svim razvojnim fazama.

Tvrtko I Kotromanić                                                                                             Obelisk kralja Tvrtka I Kotromanića

 

Suočen sa opasnošću od Turaka, kralj Stjepan Tomaš je 1461.god. poslao tri okovana „bogumila heretika“ u Rim na saslušanje. To je učinio kardinal Juan Torquemada na osnovu čega je napisao „Pedeset zabluda manihejskih u Bosni“. Po njemu, kao i po drugim tadašnjim mišljenjima, bosanski heretici su imali vlastita uvjerenja o životu i smrti koje su prenijeli i na svoje nadgrobne spomenike. Očito je da su smatrani otpadnicima od neke religije, krivovjernicima, a razložno je pretpostaviti da se to odnosilo na herezu u odnosu na kršćanstvo.

Do danas je sačuvano preko 50.000 stećaka, mada su, tokom stoljeća mnogi uništeni. Sigurno neće biti pretjerano tvrditi da ih je u XVIII st. bilo dvostruko više.

Nekropole sa stećcima bile su postavljene na uzvišenim, posebno odabranim mjestima, uz puteve sa kojih je bio omogućen dobar pregled okolnog zemljišta.

Lukomir - Bjelašnica

Stećke ne možemo porediti sa gotičkim ili renesansnim kamenim grobnicama koje su se nalazile u crkvama, obzirom na to da ovi uvijek stoje pod otvorenim nebom. Niti ih možemo porediti sa rimskim sarkofazima, ukrašenim skulpturama koji stoje na visokim postamentima.

Prema obliku, mogu se podijeliti na položene i uspravne stećke. U prvoj grupi, najjednostavniji oblik je ploča. Nadgrobni kamen viši od 30 cm naziva se sanduk i visoki sanduk, a ako je gornja površina u obliku dvoslivnog krova, tada se zove sarkofag. Uspravni stećci imaju različite oblike kao što je oblik rimskog cipusa (lat. cippus – otesan kamen, palisada), uspravne ploče, krsta, četvrtastog stupa... To ukazuje na to da su neki oblici naslijeđeni iz starijih vremena.

Dekorativni elementi na stećcima su veoma različiti; neki od njih su u funkciji čisto dekorativnog, dok su drugi u određenom simboličkom značenju. Općenito, svi se dekorativni elementi mogu podijeliti u tri grupe: ornamente, figuralne motive i druge motive.

Figuralni motivi su scene iz lova sa likovima pasa, sokolova, jelena, medvjeda, potom prizori turnira, žena kako plešu i tome slično. Najčešći motivi su mjesec, zvijezde, sunce, rozete, krstovi, koplja, lukovi, strijele, štitovi...

 Na području općine Pale postoji 18.228 stećaka, ukupno 1/3 od broja stećaka u Sarajevu i okolini

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: BOGUMILI I BOSANSKA CRKVA

(sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-05-13 20:06:27" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-05-13 20:06:27" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "16592" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10047 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10048 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-05-13 20:06:27" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10045 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(37) "1369:srednjovjekovna-umjetnost-stecak" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10115 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(8971) "

Srednjovjekovna umjetnost u Bosni i Hercegovini dala je sasvim nov i originalan način oblikovanja nadgrobnih spomenika. Ovo je bio poseban umjetnički izraz regije, a što je najznačajnije, sasvim originalan izraz domaće skulpture.

Stećci

Najstariji oblici ovih nadgrobnih spomenika zvanih stećci, datiraju iz druge polovine XII i početka XIII st., a vrhunski period razvoja i najviši nivo umjetničkog izraza nadgrobnog spomenika stećak je tokom XIV i XV st.

Izvjesno je da se trajanje ove umjetničke forme može pratiti od početka XIII do početka XVI st. Početak XVI st. označava vrijeme slabije snage izraza, postepenu morfozu i period njihovog iščezavanja.

 Prostorna raspoređenost ovih nadgrobnih spomenika je u tijesnoj vezi sa fazama razvoja srednjovjekovne države Bosne. Zajedno sa razvojem bosanske države, jačao je i ugledom bosanske crkve, tj. vjerske organizacije bogumila heretičke sekte.

Ta vjera bila je razlogom da je Bosna u XIII i XIV st. doživjela veliki broj invazija i pohoda od susjednih vladara, a da se Kulin ban već 1203.god. sa svojim plemstvom odriče bogumilske hereze pred papinim poslanikom. U jednom papinom pismu iz 1234.god. tvrdi se da je u Bosni tako porastao broj nevjernika da čitava zemlja liči na neprohodnu pustinju, zaraslu u trnje i koprive.

Negacija vjerskog bića i otpor raznim osvajačima, postali su stalna odlika bosanske države.

Država Bosna je svoj najveći uspon dosegla za vrijeme Tvrtka I Kotromanića, bosanskog bana (1354 – 1377) i kralja (1377 – 1391), vladara Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja i Raške.

U doba njegove vlasti mogli su se naći ovi spomenici na cijeloj teritoriji, tačno opisujući područja prostiranja bosanske države.

Pojava stećaka isključivo unutar granica bosanske države bila je nepogrešiva odlika te države u svim razvojnim fazama.

Tvrtko I Kotromanić                                                                                             Obelisk kralja Tvrtka I Kotromanića

 

Suočen sa opasnošću od Turaka, kralj Stjepan Tomaš je 1461.god. poslao tri okovana „bogumila heretika“ u Rim na saslušanje. To je učinio kardinal Juan Torquemada na osnovu čega je napisao „Pedeset zabluda manihejskih u Bosni“. Po njemu, kao i po drugim tadašnjim mišljenjima, bosanski heretici su imali vlastita uvjerenja o životu i smrti koje su prenijeli i na svoje nadgrobne spomenike. Očito je da su smatrani otpadnicima od neke religije, krivovjernicima, a razložno je pretpostaviti da se to odnosilo na herezu u odnosu na kršćanstvo.

Do danas je sačuvano preko 50.000 stećaka, mada su, tokom stoljeća mnogi uništeni. Sigurno neće biti pretjerano tvrditi da ih je u XVIII st. bilo dvostruko više.

Nekropole sa stećcima bile su postavljene na uzvišenim, posebno odabranim mjestima, uz puteve sa kojih je bio omogućen dobar pregled okolnog zemljišta.

Lukomir - Bjelašnica

Stećke ne možemo porediti sa gotičkim ili renesansnim kamenim grobnicama koje su se nalazile u crkvama, obzirom na to da ovi uvijek stoje pod otvorenim nebom. Niti ih možemo porediti sa rimskim sarkofazima, ukrašenim skulpturama koji stoje na visokim postamentima.

Prema obliku, mogu se podijeliti na položene i uspravne stećke. U prvoj grupi, najjednostavniji oblik je ploča. Nadgrobni kamen viši od 30 cm naziva se sanduk i visoki sanduk, a ako je gornja površina u obliku dvoslivnog krova, tada se zove sarkofag. Uspravni stećci imaju različite oblike kao što je oblik rimskog cipusa (lat. cippus – otesan kamen, palisada), uspravne ploče, krsta, četvrtastog stupa... To ukazuje na to da su neki oblici naslijeđeni iz starijih vremena.

Dekorativni elementi na stećcima su veoma različiti; neki od njih su u funkciji čisto dekorativnog, dok su drugi u određenom simboličkom značenju. Općenito, svi se dekorativni elementi mogu podijeliti u tri grupe: ornamente, figuralne motive i druge motive.

Figuralni motivi su scene iz lova sa likovima pasa, sokolova, jelena, medvjeda, potom prizori turnira, žena kako plešu i tome slično. Najčešći motivi su mjesec, zvijezde, sunce, rozete, krstovi, koplja, lukovi, strijele, štitovi...

 Na području općine Pale postoji 18.228 stećaka, ukupno 1/3 od broja stećaka u Sarajevu i okolini

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: BOGUMILI I BOSANSKA CRKVA

(sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [3]=> object(stdClass)#10023 (56) { ["id"]=> string(4) "1342" ["title"]=> string(20) "Srednji vijek 1. dio" ["alias"]=> string(19) "srednji-vijek-1-dio" ["introtext"]=> string(12375) "

Prošlost regije Sarajeva iz ranog srednjeg vijeka i perioda samostalnosti bosanske države, najmanje je poznata. U periodu VI, VII i VIII st. robovlasnički društveni sistem rimske imperije potpuno je propao, a postepeno je zamjenjen predfeudalnim društvenim uređenjem koje su stvarala mnoga „barbarska“ plamena.

Na teritoriji grada pronađena je Gema (plemeniti kamen sa ispupčenim motivom, umjetnički ukrašen, služio je kao ukras ili kao pečat, ne zna se sa sigurnošću) na kojoj je bio monogram kralja Teodorika (oko 456 – 526, bio kralj Ostrigota od 471. godine koji je pobijedio Odoakara i 493. osvojio cijelu Italiju te osnovao novu državu sa glavnim gradom u Raveni), što bi moglo značiti da su Istočni Goti proširili svoju vlast i nad Bosnom krajem V st.

Neki posredni podaci ukazuju i na to da su Istočni Goti (Ostrigoti) bili u ovim krajevima, jer su u obližnjem mjestu Brezi pronađeni ostaci bazilike sa elementima gotskog stila i gotskim runama (općegermanski znakovi kultnog pisma nastali oko 100 god.p.n.e., vjerovatno prema sjeverno-etrurskom ili sjeverno - italijanskom pismu, a urezivalo se drvo, kost, metal, oružje, ukrase...).

 Starokrčćanska bazilika u Brezi kod Sarajeva

 

Druga starokršćanska bazilika u blizini Sarajeva, kod sela Homolja u Lepenici, ima neke osobine kasnoantičkih građevina sjeverne Italije, a kako pripada vremenu V i VI stoljeća mogla bi da označava period bizantske vlasti koja je potisnula Ostrigote (Istočne Gote).

Slaveni su početkom VII stoljeća prodrli u unutrašnjost Balkanskog poluotoka i prema Dalmaciji, pa je u to vrijeme, izvjesno, došlo do promjene etničke strukture.

Ima više sela u Bosni sa Obri, što je slavenski naziv za Avare, što ukazuje na to da su u VII i VIII stoljeću zajedno sa Slavenima ovdje bili i Avari (nomadski narod porijeklom iz Srednje Azije).

 

Dolaskom Slavena, rimska naselja u dotadašnjem obliku prestaju postojati. Život se ponovo pomjera prema brdima. Stari Slaveni nisu imali potrebu za velikim naseljenim mjestima. Bili su podjeljeni u plamenske zajednice, živjeli su u selima, a u to vrijeme ne podižu gradove niti monumentalne građevine. Ranoslavenska kultura je u brdima bila zaštićena od prodiranja stranih uticaja, a rodovsko društvo koje ne priznaje bogate pojedince činilo je život jednostavnim i jedinstvenim. To i jeste razlog malobrojnih sačuvanih ostataka danas.

Jedini poznat nam lokalitet u okolini Sarajeva koji potiče iz ranijeg slavenske prošlosti je Kotorac.

Konstantin VII Porfirogenit (905.-959., bizantijski car od 913.god.) u svom djelu „De Administrando Imperio“ pominje Bosnu i u njoj grad Catera, što je po većini historičara riječ o gradu koji je postojao na Gradcu kod Kotorca, po čemu je ovaj i dobio ime. Ostaci zidova koji i danas postoje, bili su u upotrebi i u X stoljeću.

 Kotorac, Lepenica i Breza

Gradac kod Kotorca

U XI st. Bosna je bila u izvjesnoj zavisnosti od Duklje (Doclea – antički naziv za današnju Duklju kod Podgorice; Rimski a potom ranokršćanski grad koji se pominje u II st.p.n.e., napušten po dolasku Slavena; po njemu se u srednjem vijeku Crna Gora nazivala Duklja), a već u XII st. počinje se stvarati samostalna bosanka banovina, sa sjedištem na prostoru današnjeg Visokog, nedaleko od Sarajeva.

Sjedište bosanske banovine, u blizini Visokog

Sarajevsko područje pominje se 1244.god. kao sastavni dio župe Vrhbosna, što je vjerovatno imalo značenje „na izvoru Bosne“. Centar vlasti bosanske banovine bio je u području grada Visokog, a stalna crkva bosanskog biskupa bila je na Brdu kod Sarajeva. Ipak, do danas nije ustanovljen tačan lokalitet Brda, mada za to postoje neke pretpostavke. Na lijevoj obali Miljacke pronađen je kameni kapitel čiji su glavni ukrasi biljni prepleti i predstave štitova. Po tim odlikama pripada romanskom stilu i datira od XI do XII stoljeća. Sasvim je moguće da je ovaj kapitel pripadao stolnoj crkvi na Brdu, a osim toga, to je i jedini arhitektonski nalaz monumentalne građevine tog doba u Sarajevu.

U periodu razvoja feudalnog društva, župa Vrhbosna dobija i svoje sjedište koje nosi isto ime Vrhbosna, a nalazilo se na istočnom dijelu današnjeg Sarajeva sa malim utvrđenjem.

Ova varoš nije imala značajnu političku ulogu u bosanskoj državi, ali je uspostavila jake trgovačke veze sa drugim gradovima, naročito sa Dubrovnikom.

Tokom XV stoljeća Turci prodiru u ove krajeve i zatiču varoš Vrhbosnu sa utvrđenjem. Već 1435.god. sultanov vojskovođa Barak, osvajajući ovaj kraj, proveo je zimu u tvrđavi Hodidjed koju neki uvaženi historičari smatraju tvrđavom Vrhbosne. Oko ove varoši bila su razbacana sela i zaseoci. U brdima su bili naseljeni pretežno stočari, a u poljima zemljoradnici.

Podaci o ovim naseljima sačuvani su u brojnim toponima koji su još u upotrebi.

Tvrđava Vrhbosna

Utvrđeni srednjovjekovni gradovi u Bosni, nastali su pretežno u doba njene samostalnosti, od XIII do XV st., a samo je jedan manji broj nastao još u XII st. i to u području centralne Bosne, koja je ostala jezgro bosanske države, gdje su se nalazile rezidencije bosanskih vladara.

Doba samostalne bosanske države i vladavine Kulina bana bilo je između 1180. i 1204.god. kada se razvijaju trgovačke veze sa primorskim gradovima, naročito sa Dubrovnikom.

Kulin ban formira snažnu državnu upravu, a za dvije decenije dolazi do privrednog poleta koji se odražava u gradnji gradova, crkava i djelatnosti slikara i zlatara koji dolaze u Bosnu iz primorskih gradova.

U Bosni i Hercegovini ima više od dvije stotine srednjovjekovnih gradova i utvrda čiji su ostaci očuvani do danas. Prema vremenu nastanka i graditeljskom stilu, razlike su velike. U smislu prostorne organizacije, opće kompozicije, pojedinačnih detalja.

Utvrđeni gradovi centralne i zapadne Bosne pripadaju Romaničkim i Gotičkom stilu.

Oni u istočnim dijelovima su više ili manje rezultat topografskih uvjeta i na njima se ne osjeća napor u smislu dosega nekog stilskog izraza. Prirodni uvjeti i pogodnost odbrane su bili najvažniji kriteriji njihova oblikovanja. Sve gradnje su zapravo dopuna prirodnih pogodnosti za odbranu.

Romanički stil karakterističan je za utvrde iz XIII i XIV st. U njima su stambeni uvjeti bili veoma loši; prostori se u smislu funkcije nisu razlikovali.

Složenije funkcije u unutrašnjem dijelu utvrde – grada, pojavljuju se krajem XIV st. To je tipično za utvrde građene u stilu kasne gotike, a posebno za feudalne dvorce istog stila.

Neki od njih su tipični primjeri kasnogotičkih odbrambenih stambenih jedinica.

 Razvoj srednjovjekovne bosanske države

Grbovi srednjovjekovnih bosanskih plemićkih porodica

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: Srednjovjekovna umjetnost - STEĆAK

(sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-05-06 19:22:30" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-05-06 19:22:30" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "21463" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10040 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10043 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-05-06 19:22:30" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10054 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(24) "1342:srednji-vijek-1-dio" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10114 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(12197) "

Prošlost regije Sarajeva iz ranog srednjeg vijeka i perioda samostalnosti bosanske države, najmanje je poznata. U periodu VI, VII i VIII st. robovlasnički društveni sistem rimske imperije potpuno je propao, a postepeno je zamjenjen predfeudalnim društvenim uređenjem koje su stvarala mnoga „barbarska“ plamena.

Na teritoriji grada pronađena je Gema (plemeniti kamen sa ispupčenim motivom, umjetnički ukrašen, služio je kao ukras ili kao pečat, ne zna se sa sigurnošću) na kojoj je bio monogram kralja Teodorika (oko 456 – 526, bio kralj Ostrigota od 471. godine koji je pobijedio Odoakara i 493. osvojio cijelu Italiju te osnovao novu državu sa glavnim gradom u Raveni), što bi moglo značiti da su Istočni Goti proširili svoju vlast i nad Bosnom krajem V st.

Neki posredni podaci ukazuju i na to da su Istočni Goti (Ostrigoti) bili u ovim krajevima, jer su u obližnjem mjestu Brezi pronađeni ostaci bazilike sa elementima gotskog stila i gotskim runama (općegermanski znakovi kultnog pisma nastali oko 100 god.p.n.e., vjerovatno prema sjeverno-etrurskom ili sjeverno - italijanskom pismu, a urezivalo se drvo, kost, metal, oružje, ukrase...).

 Starokrčćanska bazilika u Brezi kod Sarajeva

 

Druga starokršćanska bazilika u blizini Sarajeva, kod sela Homolja u Lepenici, ima neke osobine kasnoantičkih građevina sjeverne Italije, a kako pripada vremenu V i VI stoljeća mogla bi da označava period bizantske vlasti koja je potisnula Ostrigote (Istočne Gote).

Slaveni su početkom VII stoljeća prodrli u unutrašnjost Balkanskog poluotoka i prema Dalmaciji, pa je u to vrijeme, izvjesno, došlo do promjene etničke strukture.

Ima više sela u Bosni sa Obri, što je slavenski naziv za Avare, što ukazuje na to da su u VII i VIII stoljeću zajedno sa Slavenima ovdje bili i Avari (nomadski narod porijeklom iz Srednje Azije).

 

Dolaskom Slavena, rimska naselja u dotadašnjem obliku prestaju postojati. Život se ponovo pomjera prema brdima. Stari Slaveni nisu imali potrebu za velikim naseljenim mjestima. Bili su podjeljeni u plamenske zajednice, živjeli su u selima, a u to vrijeme ne podižu gradove niti monumentalne građevine. Ranoslavenska kultura je u brdima bila zaštićena od prodiranja stranih uticaja, a rodovsko društvo koje ne priznaje bogate pojedince činilo je život jednostavnim i jedinstvenim. To i jeste razlog malobrojnih sačuvanih ostataka danas.

Jedini poznat nam lokalitet u okolini Sarajeva koji potiče iz ranijeg slavenske prošlosti je Kotorac.

Konstantin VII Porfirogenit (905.-959., bizantijski car od 913.god.) u svom djelu „De Administrando Imperio“ pominje Bosnu i u njoj grad Catera, što je po većini historičara riječ o gradu koji je postojao na Gradcu kod Kotorca, po čemu je ovaj i dobio ime. Ostaci zidova koji i danas postoje, bili su u upotrebi i u X stoljeću.

 Kotorac, Lepenica i Breza

Gradac kod Kotorca

U XI st. Bosna je bila u izvjesnoj zavisnosti od Duklje (Doclea – antički naziv za današnju Duklju kod Podgorice; Rimski a potom ranokršćanski grad koji se pominje u II st.p.n.e., napušten po dolasku Slavena; po njemu se u srednjem vijeku Crna Gora nazivala Duklja), a već u XII st. počinje se stvarati samostalna bosanka banovina, sa sjedištem na prostoru današnjeg Visokog, nedaleko od Sarajeva.

Sjedište bosanske banovine, u blizini Visokog

Sarajevsko područje pominje se 1244.god. kao sastavni dio župe Vrhbosna, što je vjerovatno imalo značenje „na izvoru Bosne“. Centar vlasti bosanske banovine bio je u području grada Visokog, a stalna crkva bosanskog biskupa bila je na Brdu kod Sarajeva. Ipak, do danas nije ustanovljen tačan lokalitet Brda, mada za to postoje neke pretpostavke. Na lijevoj obali Miljacke pronađen je kameni kapitel čiji su glavni ukrasi biljni prepleti i predstave štitova. Po tim odlikama pripada romanskom stilu i datira od XI do XII stoljeća. Sasvim je moguće da je ovaj kapitel pripadao stolnoj crkvi na Brdu, a osim toga, to je i jedini arhitektonski nalaz monumentalne građevine tog doba u Sarajevu.

U periodu razvoja feudalnog društva, župa Vrhbosna dobija i svoje sjedište koje nosi isto ime Vrhbosna, a nalazilo se na istočnom dijelu današnjeg Sarajeva sa malim utvrđenjem.

Ova varoš nije imala značajnu političku ulogu u bosanskoj državi, ali je uspostavila jake trgovačke veze sa drugim gradovima, naročito sa Dubrovnikom.

Tokom XV stoljeća Turci prodiru u ove krajeve i zatiču varoš Vrhbosnu sa utvrđenjem. Već 1435.god. sultanov vojskovođa Barak, osvajajući ovaj kraj, proveo je zimu u tvrđavi Hodidjed koju neki uvaženi historičari smatraju tvrđavom Vrhbosne. Oko ove varoši bila su razbacana sela i zaseoci. U brdima su bili naseljeni pretežno stočari, a u poljima zemljoradnici.

Podaci o ovim naseljima sačuvani su u brojnim toponima koji su još u upotrebi.

Tvrđava Vrhbosna

Utvrđeni srednjovjekovni gradovi u Bosni, nastali su pretežno u doba njene samostalnosti, od XIII do XV st., a samo je jedan manji broj nastao još u XII st. i to u području centralne Bosne, koja je ostala jezgro bosanske države, gdje su se nalazile rezidencije bosanskih vladara.

Doba samostalne bosanske države i vladavine Kulina bana bilo je između 1180. i 1204.god. kada se razvijaju trgovačke veze sa primorskim gradovima, naročito sa Dubrovnikom.

Kulin ban formira snažnu državnu upravu, a za dvije decenije dolazi do privrednog poleta koji se odražava u gradnji gradova, crkava i djelatnosti slikara i zlatara koji dolaze u Bosnu iz primorskih gradova.

U Bosni i Hercegovini ima više od dvije stotine srednjovjekovnih gradova i utvrda čiji su ostaci očuvani do danas. Prema vremenu nastanka i graditeljskom stilu, razlike su velike. U smislu prostorne organizacije, opće kompozicije, pojedinačnih detalja.

Utvrđeni gradovi centralne i zapadne Bosne pripadaju Romaničkim i Gotičkom stilu.

Oni u istočnim dijelovima su više ili manje rezultat topografskih uvjeta i na njima se ne osjeća napor u smislu dosega nekog stilskog izraza. Prirodni uvjeti i pogodnost odbrane su bili najvažniji kriteriji njihova oblikovanja. Sve gradnje su zapravo dopuna prirodnih pogodnosti za odbranu.

Romanički stil karakterističan je za utvrde iz XIII i XIV st. U njima su stambeni uvjeti bili veoma loši; prostori se u smislu funkcije nisu razlikovali.

Složenije funkcije u unutrašnjem dijelu utvrde – grada, pojavljuju se krajem XIV st. To je tipično za utvrde građene u stilu kasne gotike, a posebno za feudalne dvorce istog stila.

Neki od njih su tipični primjeri kasnogotičkih odbrambenih stambenih jedinica.

 Razvoj srednjovjekovne bosanske države

Grbovi srednjovjekovnih bosanskih plemićkih porodica

U NAREDNOM DIJELU ĆETE ČITATI: Srednjovjekovna umjetnost - STEĆAK

(sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [4]=> object(stdClass)#10022 (56) { ["id"]=> string(4) "1320" ["title"]=> string(47) "Religija na nasim prostorima u vrijeme Rimljana" ["alias"]=> string(47) "religija-na-nasim-prostorima-u-vrijeme-rimljana" ["introtext"]=> string(6267) "

Oblik rimske vladavine sve se više orijentisao ka despotiji i centralizmu, tako da je politeizam postepeno težio monoteizmu, ideji sveopćeg, apstraktnog boga. Religija starih Grka predstavljala je razvijeni oblik politeizma koji je već od IV st.p.n.e. bitno utjecao na rimsku religiju. Ipak, Rimljani su pokazivali veliku toleranciju prema religijama i kultovima naroda koji su bili dio Imperije. Nisu zabranjivali poštovanje mnogobrojnih božanstava, Rim je samo zahtjevao da pokoreni narodi priznaju Jupitra, Junonu i Minervu, kao tri najvažnija božanstva – zvanični kult Kapitolijske trijade.

Na našem području, religija je nastavila živjeti i pod Rimljanima, a ta religija nam je poznata isključivo po arheološkim nalazima, kamenim spomenicima, posebno po žrtvenicima – arima i reljefima posvećenim božanstvima.

Najveći broj žrtvenika i reljefa posvećen je Silvanu i Dijani, čija su originalna imena, najvjerovatnije glasila: Vidasus i Thana. Silvan je, najvjerovatnije, bio vrhunski ilirski bog u predrimsko doba, a to je ostao i kasnije. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode.

Na ovom području nisu bila mnogo zastupljena grčka i tračka božanstva. Od grčkih božanstava poznati su: Eskulap (Aesculapius), Higija (Hyggia) i Apollo, a od tračkih kultova poznat je „Trački Konjanik“ i Apollo Tadenus.

U rimskoj Bosni i Hercegovini, širenju istočnih ideologija doprinijelo je i to što su mitraizam i krščanstvo, dvije glavne religije sa Orijenta, stupile u borbu za osvajanje vjernika jednim novim učenjem obilježenim socijelnom i etičnom notom.

Bog Silvan - Iliri

 

Posebno mjesto među orijentalnim kultovima pripadalo je kultu boga Mitre (Mithras) – nepobjedivog boga Sunca (Sol Invictus).

Mitra – bog svijetlosti, pravde, u staroperzijskoj i indijskoj religiji, čiji se kult proširio od Perzije preko Balkana i Rima do stare Germanije i Britanije – eminentno božanstvo svijetla, po svom religijskom ugledu, moralno – etičkoj snazi, stoji visoko iznad drugih orijentalnih vjera i božanstava u to vrijeme.

Ova religija perzijskog prorijekla, religija Mitrina ili mitraizam, bila je ravnopravan suparnik kršćanstvu polovinom III st.

Carevi su željeli kontrolisati vojsku, shvatili su da je religija bitna za njenu stabilnost i da bi to trebala biti nova religija koju bi vojnici prihvatili. Tako je kult Mitrin uveden u Rim, a imao je u sebi mnogo toga bliskog vojničkom mentalitetu.

Kao konkurent i suparnik kršćanstvu, ova religija je potisnuta i pobijeđena obzirom na to da je kršćanstvo imalo širu socijalnu osnovu, a među svoje vjernike primalo svakoga ko je to želio.

Kult Mitre primao je samo muškarce dok žene nisu mogle postati sljedbenici mitraizma.

 Svetilište boga Mitre (Mithras) u Jajcu

Mitreji, svetilišta boga Mitre, otkriveni su na više mjesta u Bosni i Hercegovini. Ta svetilišta su malena , skromnog izgleda, većim dijelom ukopana u zemlju i ukopana u stijenu. Svaki Mitrej je imao reljefni prikaz boga Mitre prikazanog na isti način: bog Sunca u perzijskom odijelu, mlad i snažan, zamahom ubija svetog bika ba bi ga prinio na žrtvu velikom Ahura Mazdi.

Prijem ove religije sa Orijenta u Bosni će trajati kasnije prihvaćanje manihejstva, potom islama, što će u historijskom kontinuitetu definirati duhovno biće čovjeka i sasvim određeno i razumljivo artikulisati njegove kasnije umjetničke manifestacije.

 

U PETOM DIJELU ĆETE ČITATI: Srednji vijek

 (sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-04-30 07:06:15" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-04-30 07:06:15" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "15867" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10050 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10053 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-04-30 07:06:15" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10057 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(52) "1320:religija-na-nasim-prostorima-u-vrijeme-rimljana" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10202 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(6061) "

Oblik rimske vladavine sve se više orijentisao ka despotiji i centralizmu, tako da je politeizam postepeno težio monoteizmu, ideji sveopćeg, apstraktnog boga. Religija starih Grka predstavljala je razvijeni oblik politeizma koji je već od IV st.p.n.e. bitno utjecao na rimsku religiju. Ipak, Rimljani su pokazivali veliku toleranciju prema religijama i kultovima naroda koji su bili dio Imperije. Nisu zabranjivali poštovanje mnogobrojnih božanstava, Rim je samo zahtjevao da pokoreni narodi priznaju Jupitra, Junonu i Minervu, kao tri najvažnija božanstva – zvanični kult Kapitolijske trijade.

Na našem području, religija je nastavila živjeti i pod Rimljanima, a ta religija nam je poznata isključivo po arheološkim nalazima, kamenim spomenicima, posebno po žrtvenicima – arima i reljefima posvećenim božanstvima.

Najveći broj žrtvenika i reljefa posvećen je Silvanu i Dijani, čija su originalna imena, najvjerovatnije glasila: Vidasus i Thana. Silvan je, najvjerovatnije, bio vrhunski ilirski bog u predrimsko doba, a to je ostao i kasnije. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode.

Na ovom području nisu bila mnogo zastupljena grčka i tračka božanstva. Od grčkih božanstava poznati su: Eskulap (Aesculapius), Higija (Hyggia) i Apollo, a od tračkih kultova poznat je „Trački Konjanik“ i Apollo Tadenus.

U rimskoj Bosni i Hercegovini, širenju istočnih ideologija doprinijelo je i to što su mitraizam i krščanstvo, dvije glavne religije sa Orijenta, stupile u borbu za osvajanje vjernika jednim novim učenjem obilježenim socijelnom i etičnom notom.

Bog Silvan - Iliri

 

Posebno mjesto među orijentalnim kultovima pripadalo je kultu boga Mitre (Mithras) – nepobjedivog boga Sunca (Sol Invictus).

Mitra – bog svijetlosti, pravde, u staroperzijskoj i indijskoj religiji, čiji se kult proširio od Perzije preko Balkana i Rima do stare Germanije i Britanije – eminentno božanstvo svijetla, po svom religijskom ugledu, moralno – etičkoj snazi, stoji visoko iznad drugih orijentalnih vjera i božanstava u to vrijeme.

Ova religija perzijskog prorijekla, religija Mitrina ili mitraizam, bila je ravnopravan suparnik kršćanstvu polovinom III st.

Carevi su željeli kontrolisati vojsku, shvatili su da je religija bitna za njenu stabilnost i da bi to trebala biti nova religija koju bi vojnici prihvatili. Tako je kult Mitrin uveden u Rim, a imao je u sebi mnogo toga bliskog vojničkom mentalitetu.

Kao konkurent i suparnik kršćanstvu, ova religija je potisnuta i pobijeđena obzirom na to da je kršćanstvo imalo širu socijalnu osnovu, a među svoje vjernike primalo svakoga ko je to želio.

Kult Mitre primao je samo muškarce dok žene nisu mogle postati sljedbenici mitraizma.

 Svetilište boga Mitre (Mithras) u Jajcu

Mitreji, svetilišta boga Mitre, otkriveni su na više mjesta u Bosni i Hercegovini. Ta svetilišta su malena , skromnog izgleda, većim dijelom ukopana u zemlju i ukopana u stijenu. Svaki Mitrej je imao reljefni prikaz boga Mitre prikazanog na isti način: bog Sunca u perzijskom odijelu, mlad i snažan, zamahom ubija svetog bika ba bi ga prinio na žrtvu velikom Ahura Mazdi.

Prijem ove religije sa Orijenta u Bosni će trajati kasnije prihvaćanje manihejstva, potom islama, što će u historijskom kontinuitetu definirati duhovno biće čovjeka i sasvim određeno i razumljivo artikulisati njegove kasnije umjetničke manifestacije.

 

U PETOM DIJELU ĆETE ČITATI: Srednji vijek

 (sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [5]=> object(stdClass)#10019 (56) { ["id"]=> string(4) "1295" ["title"]=> string(40) "Razvoj i nastanak Sarajeva - rimsko doba" ["alias"]=> string(38) "razvoj-i-nastanak-sarajeva-rimsko-doba" ["introtext"]=> string(9294) "

Rimljani svoje vojne ekspedicije od sredine  II st. p.n.e. usmjeravaju na oblasti Ilirika. Oktavijan (lat. Gaius Julius Caesar Octavianus - 63. p.n.e – 14. n.e.) je 35. god. p.n.e. poveo veliku vojsku da uspostavi rimsku vlast u oblastima koje su naseljavali Japodi, Dalmati, Panonci, kao i brojna plemena u unutrašnjosti.

Ustanak pokorenog ilirskog stanovništva pod Batonom (Bellum Batonianum), traje 6. - 9. godine, a nakon izdaje Batona, koji prelazi na stranu Rimljana, vojne operacije se prenose na bosansko – hercegovačke i primorske krajeve. Iliri su kapitulirali 9. god., a područje današnje Bosne i Hercegovine većim dijelom je ušlo u sklop Dalmacije, a manjim u sklop Panonije.

Rimljani su ovdje zatekli uglavnom naseobine odbrambenog karaktera. Radi osiguranja mira, gradine su raseljene, a samo neke su pretvorene u rimske kastele (kašteli – u primorju).

Uvođenjem rimskih institucija dolazi do osnivanja gradova po italijanskom uzoru, a urbanizacija svoj zamah doživljava tokom I i II st. n.e. Uz vojničke logore nastaju civilna naselja, canabae, koje osnivaju veterani, razvijajući poljoprivredu.

Sarajevsko područije bilo je dio rimske provincije Dalmacije (Dalmatiae), a jedna od najstarijih rimskih utvrda bila je na Debelom brdu gdje su rimske zidine podignute na ruševinama starog ilirskog utvrđenja.

Nakon gušenja Batonovog ustanka, sarajevski kraj bio je opustošen, pa je tada porušena i utvrda Debelo brdo. Međutim, Rimljani je ponovo uspostavljaju, te je ova utvrda aktivna sve do VI stoljeća.

Baton (Bellum Batonianum)            Vranduk – Batonovo glavno uporište za vrijeme ustanka

Sarajevo leži na trasi jedne od najvažnijih rimskih puteva, od Narone (blizu današnjeg Metkovića, na desnoj obali Neretve) do rijeke Drine, koja je najverovatnije išla današnjom glavnom ulicom i račvala se na području Baščaršije..

To ukazuje na to da je na teritoriju današnjeg Sarajeva, u rimsko doba postojala putna postaja, jer je tada bio običaj da se postaje prave na mjestima gdje se iz ravnice prelazi u planinska područja.

Na širem području grada Sarajeva pronađeni su mnogi dokazi života iz rimskog doba.

Na lijevoj obali Miljacke, kod mosta Kovačići (danas most Suade Dilberović i Olge Sučić), otkriveni su tragovi rimske ciglane. U blizini Ali-pašine džamije, pronađeni su tragovi lijepe rimske kuće, a u blizini peći te kuće, pronađeni su ostaci maltera sa pompejanskim bojama. U dolini potoka Koševo pronađeno je dosta primjeraka rimskog crijepa, a najvažnije nalazište je u zapadnom dijelu grada, tzv. „Vasiljeve bašče“. Ovdje su iskopani temelji tri rimske zgrade, a jedna je imala pod od mozaika.

Čini se da je ovdje bilo više građevina, a otkriveni su i dijelovi tegula sa natpisima sličnim onima na već otkrivenoj ciglani. Okolo je bilo dosta rimskih grobova. U svim dijelovima Sarajeva pronađen je znatan broj kovanog novca što ukazuje na kontinuiran život na prostoru današnjeg grada za vrijeme rimske uprave, tj. od I do VI stoljeća.

U Sarajevskom polju, gdje se razvio novi grad, postoji više rimskih naseobina, ali i administrativni centar ovog kraja – Ilidža. To je bio municipalni centar AQUAE S..., ali još ne znamo gdje se nalazio njegov forum. 

Debelo brdo                                                                                                      Ilidža – „Aquae S...“

Pronađeni su stubovi sa bazama i kapitelima, uglavnom rimskog Korintskog stila, što ukazuje na to da je ovdje rimska provincijalna arhitektura našla široku primjenu.

Konstrukcija zidova nije jedinstvena. Jezgro je izvedeno od lomljenog kamena u malteru, a vanjska obloga je raznolika: negdje izvedena pritesanim kamenim pločama ili bosiranim kvaderima (opus quadratum, saxum quadratum), negdje lomljenim kamenom nepravilna oblika (opus incertum) ili kockastom oblogom koja se smjenjuje sa kvaderima, a rijetko je rađeno zidnom opekom.

Ilidža – ostaci „Aquae S...“

Blizu izvora rijeke Bosne bile su mnoge rimske građevine, među kojima i bazen. U jednoj prostoriji kvadratne osnove čije su strane bile 4,6m, pronađen je stilizirani mozaik sa skladno ukomponovanim bojama, figurama i motivima riješenim u vidu ornamenata. U centru je ženska glava, a u uglovima elipsast prostor sa pa jednom ribom.

Nešto istočnije, otkrivena je vila sa lijepim mozaicima geometrijskih motiva i sa karakterističnim unutrašnjim rasporedom bogate  rimske kuće. Ispod poda je otkriven sistem centralnog grijanja hipokaust. Krovovi su bili pokriveni tegulama, a njihovi spojevi posebno rađenim crijepovima – imbrices.

Sjevero–zapadno su otkrivene još dvije zgrade, a u jednoj je bio mozaik 8 x 8m, velike umjetničke vrijednosti. Posebno se ističu četiri kompozicije Amora na konjima, čiji se zadnji dijelovi pretvaraju u oblik zmije. 

Ilidža – mozaik na podu, II st.

Na osnovu jedne pronađene baze, posvećene caru Dioklecijanu (oko 243. – 316.god.), u jednom porušenom turskom mostu na rijeci Željeznici, saznajemo da se u dijelu, tog inače oštećenog natpisa, spominje „općina banje S...“. Tako znamo da je naziv ove rimske banje počinjao slom S, ali na osnovu jednog drugog natpisa na ari (lat. Ara,ae, f. – žrtvenik) koji glasi: „Appolini Tadeno Charmidis Coloniae servus domnum dedit“, saznajemo da je ova banja imala status kolonije (Apolonov cognomen Tadenus je najvjerovatnije ime nekog domaćeg božanstva koje je identificirano sa Apolonom).

A znamo da su kolonije bili gradovi višeg ranga u odnosu na municipije (kao npr. Salona, Narona, Jader, Epidaurum...).

Na prostoru današnjeg Sarajeva bilo je još tragova iz rimskog perioda. U Blažuju, na lokalitetu Crkvište, otkriveni su tragovi rimskog graditeljstva što svjedoči da je i tu postojala neka naseobina sačinjena od većih zgrada.

Na Stupskom brdu otkrivena je građevina 15,5 x 10m sa nekoliko prostorija uz koju su pronađeni različiti predmeti i četiri groba sa prilozima, a prema pronađenom novcu čini se da je kuća građena oko 300. godine.

Ostaci kuća i imanja pronađena su u Hrasnici i Vojkovićima, a u Gornjem Kotorcu vojnička stražara.

Intenzivan život u sarajevskom području odvijao se tokom III i IV st.

U predrimsko doba, ilirske naseobine bile su na brežuljcima pogodnim za odbranu, a u rimsko doba naselja su se razvijala u ravnici. To znači da je bio jedan duži period mira.

Iako je priznavalo rimsku vlast, domaće ilirsko stanovništvo je nastavilo živjeti u brdima ne mjenjajući bitno svoj način života, i dalje se bave stočarstvom podjeljeni u razne plemenske zajednice...

 

U ČETVRTOM DIJELU ĆETE ČITATI: Religija na našim prostorima u vrijeme Rimljana

(sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-04-22 19:15:20" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-04-22 19:15:20" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "19811" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10042 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10056 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-04-22 19:15:20" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10060 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(43) "1295:razvoj-i-nastanak-sarajeva-rimsko-doba" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10200 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(9097) "

Rimljani svoje vojne ekspedicije od sredine  II st. p.n.e. usmjeravaju na oblasti Ilirika. Oktavijan (lat. Gaius Julius Caesar Octavianus - 63. p.n.e – 14. n.e.) je 35. god. p.n.e. poveo veliku vojsku da uspostavi rimsku vlast u oblastima koje su naseljavali Japodi, Dalmati, Panonci, kao i brojna plemena u unutrašnjosti.

Ustanak pokorenog ilirskog stanovništva pod Batonom (Bellum Batonianum), traje 6. - 9. godine, a nakon izdaje Batona, koji prelazi na stranu Rimljana, vojne operacije se prenose na bosansko – hercegovačke i primorske krajeve. Iliri su kapitulirali 9. god., a područje današnje Bosne i Hercegovine većim dijelom je ušlo u sklop Dalmacije, a manjim u sklop Panonije.

Rimljani su ovdje zatekli uglavnom naseobine odbrambenog karaktera. Radi osiguranja mira, gradine su raseljene, a samo neke su pretvorene u rimske kastele (kašteli – u primorju).

Uvođenjem rimskih institucija dolazi do osnivanja gradova po italijanskom uzoru, a urbanizacija svoj zamah doživljava tokom I i II st. n.e. Uz vojničke logore nastaju civilna naselja, canabae, koje osnivaju veterani, razvijajući poljoprivredu.

Sarajevsko područije bilo je dio rimske provincije Dalmacije (Dalmatiae), a jedna od najstarijih rimskih utvrda bila je na Debelom brdu gdje su rimske zidine podignute na ruševinama starog ilirskog utvrđenja.

Nakon gušenja Batonovog ustanka, sarajevski kraj bio je opustošen, pa je tada porušena i utvrda Debelo brdo. Međutim, Rimljani je ponovo uspostavljaju, te je ova utvrda aktivna sve do VI stoljeća.

Baton (Bellum Batonianum)            Vranduk – Batonovo glavno uporište za vrijeme ustanka

Sarajevo leži na trasi jedne od najvažnijih rimskih puteva, od Narone (blizu današnjeg Metkovića, na desnoj obali Neretve) do rijeke Drine, koja je najverovatnije išla današnjom glavnom ulicom i račvala se na području Baščaršije..

To ukazuje na to da je na teritoriju današnjeg Sarajeva, u rimsko doba postojala putna postaja, jer je tada bio običaj da se postaje prave na mjestima gdje se iz ravnice prelazi u planinska područja.

Na širem području grada Sarajeva pronađeni su mnogi dokazi života iz rimskog doba.

Na lijevoj obali Miljacke, kod mosta Kovačići (danas most Suade Dilberović i Olge Sučić), otkriveni su tragovi rimske ciglane. U blizini Ali-pašine džamije, pronađeni su tragovi lijepe rimske kuće, a u blizini peći te kuće, pronađeni su ostaci maltera sa pompejanskim bojama. U dolini potoka Koševo pronađeno je dosta primjeraka rimskog crijepa, a najvažnije nalazište je u zapadnom dijelu grada, tzv. „Vasiljeve bašče“. Ovdje su iskopani temelji tri rimske zgrade, a jedna je imala pod od mozaika.

Čini se da je ovdje bilo više građevina, a otkriveni su i dijelovi tegula sa natpisima sličnim onima na već otkrivenoj ciglani. Okolo je bilo dosta rimskih grobova. U svim dijelovima Sarajeva pronađen je znatan broj kovanog novca što ukazuje na kontinuiran život na prostoru današnjeg grada za vrijeme rimske uprave, tj. od I do VI stoljeća.

U Sarajevskom polju, gdje se razvio novi grad, postoji više rimskih naseobina, ali i administrativni centar ovog kraja – Ilidža. To je bio municipalni centar AQUAE S..., ali još ne znamo gdje se nalazio njegov forum. 

Debelo brdo                                                                                                      Ilidža – „Aquae S...“

Pronađeni su stubovi sa bazama i kapitelima, uglavnom rimskog Korintskog stila, što ukazuje na to da je ovdje rimska provincijalna arhitektura našla široku primjenu.

Konstrukcija zidova nije jedinstvena. Jezgro je izvedeno od lomljenog kamena u malteru, a vanjska obloga je raznolika: negdje izvedena pritesanim kamenim pločama ili bosiranim kvaderima (opus quadratum, saxum quadratum), negdje lomljenim kamenom nepravilna oblika (opus incertum) ili kockastom oblogom koja se smjenjuje sa kvaderima, a rijetko je rađeno zidnom opekom.

Ilidža – ostaci „Aquae S...“

Blizu izvora rijeke Bosne bile su mnoge rimske građevine, među kojima i bazen. U jednoj prostoriji kvadratne osnove čije su strane bile 4,6m, pronađen je stilizirani mozaik sa skladno ukomponovanim bojama, figurama i motivima riješenim u vidu ornamenata. U centru je ženska glava, a u uglovima elipsast prostor sa pa jednom ribom.

Nešto istočnije, otkrivena je vila sa lijepim mozaicima geometrijskih motiva i sa karakterističnim unutrašnjim rasporedom bogate  rimske kuće. Ispod poda je otkriven sistem centralnog grijanja hipokaust. Krovovi su bili pokriveni tegulama, a njihovi spojevi posebno rađenim crijepovima – imbrices.

Sjevero–zapadno su otkrivene još dvije zgrade, a u jednoj je bio mozaik 8 x 8m, velike umjetničke vrijednosti. Posebno se ističu četiri kompozicije Amora na konjima, čiji se zadnji dijelovi pretvaraju u oblik zmije. 

Ilidža – mozaik na podu, II st.

Na osnovu jedne pronađene baze, posvećene caru Dioklecijanu (oko 243. – 316.god.), u jednom porušenom turskom mostu na rijeci Željeznici, saznajemo da se u dijelu, tog inače oštećenog natpisa, spominje „općina banje S...“. Tako znamo da je naziv ove rimske banje počinjao slom S, ali na osnovu jednog drugog natpisa na ari (lat. Ara,ae, f. – žrtvenik) koji glasi: „Appolini Tadeno Charmidis Coloniae servus domnum dedit“, saznajemo da je ova banja imala status kolonije (Apolonov cognomen Tadenus je najvjerovatnije ime nekog domaćeg božanstva koje je identificirano sa Apolonom).

A znamo da su kolonije bili gradovi višeg ranga u odnosu na municipije (kao npr. Salona, Narona, Jader, Epidaurum...).

Na prostoru današnjeg Sarajeva bilo je još tragova iz rimskog perioda. U Blažuju, na lokalitetu Crkvište, otkriveni su tragovi rimskog graditeljstva što svjedoči da je i tu postojala neka naseobina sačinjena od većih zgrada.

Na Stupskom brdu otkrivena je građevina 15,5 x 10m sa nekoliko prostorija uz koju su pronađeni različiti predmeti i četiri groba sa prilozima, a prema pronađenom novcu čini se da je kuća građena oko 300. godine.

Ostaci kuća i imanja pronađena su u Hrasnici i Vojkovićima, a u Gornjem Kotorcu vojnička stražara.

Intenzivan život u sarajevskom području odvijao se tokom III i IV st.

U predrimsko doba, ilirske naseobine bile su na brežuljcima pogodnim za odbranu, a u rimsko doba naselja su se razvijala u ravnici. To znači da je bio jedan duži period mira.

Iako je priznavalo rimsku vlast, domaće ilirsko stanovništvo je nastavilo živjeti u brdima ne mjenjajući bitno svoj način života, i dalje se bave stočarstvom podjeljeni u razne plemenske zajednice...

 

U ČETVRTOM DIJELU ĆETE ČITATI: Religija na našim prostorima u vrijeme Rimljana

(sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [6]=> object(stdClass)#10018 (56) { ["id"]=> string(4) "1256" ["title"]=> string(50) "Razvoj i nastanak Sarajeva - bronzano doba - Iliri" ["alias"]=> string(46) "razvoj-i-nastanak-sarajeva-bronzano-doba-iliri" ["introtext"]=> string(5203) "

Iz bronzanog doba potiče lokalitet Debelo Brdo, u zoni današnjed Sarajeva. Karakteristika ovog doba je naseljavanje planinskih krajeva i stočarstvo, a dominira gradinski tip naselja sa ili bez fortifikacije. Osnovni i gotovo jedini materijal za gradnju kuća bilo je drvo.

Neotesani drveni balvani bili su pobodeni u jame duž osnove, njihovi vrhovi bili su povezani gredama koje su nosile drvenu konstrukciju i pokrov od slame. Razmak između balvana popunjavan je pleterom obljepljenim nabijenom zemljom. Kuće su bile pravougaone, dužine 5-6m.Zlatište, Soukbunar i Debelo brdo                                                    Ravne Bakije i Obhođa   

                     

Na jugoistočnom rubu današnjeg Sarajeva postoje tri lokaliteta, Zlatište, Soukbunar i Debelo brdo, na kojima je život trajao kontinuirano od prestanka neolitske epohe do VI st.n.e. Najstarije naselje bilo je na Debelom Brdu, a bilo je i logično da stanovnici ove kotline u nemirno posljeneolitsko doba traže skloništa na dominantnim brijegovima.

Na istočnom dijelu Sarajeva postoji Fortica na Ravnim Bakijama, halštatsko naselje opasano suhozidom.

Obhođa je također ilirska gradina na ušću Mošćanice u Miljacku, naselje opasano sa dva duboka jarka i visokim nasipom, što nije bilo uobičajen način utvrđivanja kod Ilira.

U blizini Nahoreva, u dolini Koševa nalaze se dvije ilirske gradine: Gradac i Kokorevac. Na platou Gradac pronađeni su ostaci ilirske keramike iz halštatskog perioda, a na Kokorevcu se nalaze ostavi nekog zida koji vjerovatno pripada Srednjem vijeku.

U Močilima i na Velikom i Malom Orlovcu nalaze se gromile od nasutog kamena koje pripada ogromnom sistemu ilirskih gromila koje se pružaju preko čitave planine Romanije. Najveći dio ovih gromila pripada halštatskom periodu, a kako ostale ilirske gradine na području Sarajeva nisu imale takve gromile, izvjesno je da su Veliki i Mali Orlovac bili zajednička ilirska nekropola ovog kraja.

Gromile

Ilirsko oružje pronađeno na ovim prostorima

Ilirski ratnici i novac pronađen u Daorsonu

Ostaci ilirske arhitekture u Hercegovini...(grad Daorson, bio naseljen ilirskim plemenom „Daorsi“, u blizini današnjeg Stoca)

U TREĆEM DIJELU ĆETE ČITATI: Razvoj i nastanak Sarajeva - rimsko doba

(sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-04-14 10:31:00" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-04-14 10:31:00" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "14645" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10052 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10059 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-04-14 10:31:00" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10063 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(51) "1256:razvoj-i-nastanak-sarajeva-bronzano-doba-iliri" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10198 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(4998) "

Iz bronzanog doba potiče lokalitet Debelo Brdo, u zoni današnjed Sarajeva. Karakteristika ovog doba je naseljavanje planinskih krajeva i stočarstvo, a dominira gradinski tip naselja sa ili bez fortifikacije. Osnovni i gotovo jedini materijal za gradnju kuća bilo je drvo.

Neotesani drveni balvani bili su pobodeni u jame duž osnove, njihovi vrhovi bili su povezani gredama koje su nosile drvenu konstrukciju i pokrov od slame. Razmak između balvana popunjavan je pleterom obljepljenim nabijenom zemljom. Kuće su bile pravougaone, dužine 5-6m.Zlatište, Soukbunar i Debelo brdo                                                    Ravne Bakije i Obhođa   

                     

Na jugoistočnom rubu današnjeg Sarajeva postoje tri lokaliteta, Zlatište, Soukbunar i Debelo brdo, na kojima je život trajao kontinuirano od prestanka neolitske epohe do VI st.n.e. Najstarije naselje bilo je na Debelom Brdu, a bilo je i logično da stanovnici ove kotline u nemirno posljeneolitsko doba traže skloništa na dominantnim brijegovima.

Na istočnom dijelu Sarajeva postoji Fortica na Ravnim Bakijama, halštatsko naselje opasano suhozidom.

Obhođa je također ilirska gradina na ušću Mošćanice u Miljacku, naselje opasano sa dva duboka jarka i visokim nasipom, što nije bilo uobičajen način utvrđivanja kod Ilira.

U blizini Nahoreva, u dolini Koševa nalaze se dvije ilirske gradine: Gradac i Kokorevac. Na platou Gradac pronađeni su ostaci ilirske keramike iz halštatskog perioda, a na Kokorevcu se nalaze ostavi nekog zida koji vjerovatno pripada Srednjem vijeku.

U Močilima i na Velikom i Malom Orlovcu nalaze se gromile od nasutog kamena koje pripada ogromnom sistemu ilirskih gromila koje se pružaju preko čitave planine Romanije. Najveći dio ovih gromila pripada halštatskom periodu, a kako ostale ilirske gradine na području Sarajeva nisu imale takve gromile, izvjesno je da su Veliki i Mali Orlovac bili zajednička ilirska nekropola ovog kraja.

Gromile

Ilirsko oružje pronađeno na ovim prostorima

Ilirski ratnici i novac pronađen u Daorsonu

Ostaci ilirske arhitekture u Hercegovini...(grad Daorson, bio naseljen ilirskim plemenom „Daorsi“, u blizini današnjeg Stoca)

U TREĆEM DIJELU ĆETE ČITATI: Razvoj i nastanak Sarajeva - rimsko doba

(sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } [7]=> object(stdClass)#10033 (56) { ["id"]=> string(4) "1216" ["title"]=> string(46) "Razvoj i nastanak Sarajeva - Predurbani period" ["alias"]=> string(44) "razvoj-i-nastanak-sarajeva-predurbani-period" ["introtext"]=> string(4281) "

Grad Sarajevo počinje se razvijati u XV st. Sam prostor na kome se razvio današnji grad, bio je naseljen u kontinuitetu i to još od Neolita, tj.od vremena 5000 god. p.n.e.

Iz starijih vremena, na ovome prostoru još nisu otkiveni tragovi čovjekova života.

Nalazi iz starijeg kamenog doba Paleolitika, nalaze se po pećinama srednje i zapadne Bosne, a u mediteranskom području postoji samo jedno nalazište.

Tragovi ove kulture, kao što su alatke, rađeni su od poludragog kamena, a nosilac te kulture bio je neandertalski čovjek.

Mlađepaleolitski čovjek gradio je šatore i zemunice, raznih oblika, drvene konstrukcije, pokrivene kožama. U sredini je bilo ognjište ukopano u zemlju, kružnog oblika.

Oko 5000 god. p.n.e. u Evropi se stabilizira umjerenija klima koja omogućava da se napusti lov a započne zemljoradnja i stočarstvo. Tada nastaju prve organizirane zajednice „sela“. Tada nastaju razni predmeti kao što je kamena sjekira, predmeti od pečene zemlje, naročito posude.

Butmirske vaze

 

U području Sarajeva, u Butmiru, otkriven je kulturni sloj mjestimično debeo i do 2,5m.

Ovo nalazište je poznato po izvanrednim keramičkim proizvodima sa izvrsnom plastikom. Ovo naselje pripada mlađem Neolitu gdje je ustanovljen zemunički tip kuće.

Otkopano je oko 90 jama, nekadašnjih zemunica koje su bile grupisane, zidovi rađeni od drvenog pletera a zatim obljepljeni debelim slojem ilovače. Jama je bila natkrivena kupastim krovom, a ognjišta su nađena i u kućama i ispred.

Butmirsko nalazište

Neki od pronađenih keramičkih proizvoda u Butmiru

U drugom dijelu ćete čitati: Bronzano doba - Iliri

(sa-c.net)

" ["fulltext"]=> string(0) "" ["checked_out"]=> string(1) "0" ["checked_out_time"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["catid"]=> string(1) "9" ["created"]=> string(19) "2012-04-08 19:40:01" ["created_by"]=> string(1) "6" ["created_by_alias"]=> string(0) "" ["state"]=> string(1) "1" ["modified"]=> string(19) "2017-11-11 20:49:48" ["modified_by"]=> string(1) "0" ["modified_by_name"]=> NULL ["publish_up"]=> string(19) "2012-04-08 19:40:01" ["publish_down"]=> string(19) "0000-00-00 00:00:00" ["images"]=> string(0) "" ["urls"]=> string(0) "" ["attribs"]=> string(0) "" ["metadata"]=> string(0) "" ["metakey"]=> string(0) "" ["metadesc"]=> string(0) "" ["access"]=> string(1) "1" ["hits"]=> string(5) "15202" ["xreference"]=> string(0) "" ["featured"]=> string(1) "0" ["language"]=> string(0) "" ["readmore"]=> int(0) ["ordering"]=> string(1) "0" ["category_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["category_route"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["category_access"]=> string(1) "1" ["category_alias"]=> string(19) "history-of-sarajevo" ["published"]=> string(1) "1" ["parents_published"]=> string(1) "1" ["lft"]=> string(2) "31" ["author"]=> string(11) "Ervin Kurto" ["author_email"]=> string(23) "ervin_kurto@hotmail.com" ["parent_title"]=> string(4) "ROOT" ["parent_id"]=> string(1) "1" ["parent_route"]=> string(0) "" ["parent_alias"]=> string(4) "root" ["alternative_readmore"]=> NULL ["layout"]=> NULL ["params"]=> object(Joomla\Registry\Registry)#10055 (3) { ["data":protected]=> object(stdClass)#10062 (97) { ["article_layout"]=> string(9) "_:default" ["show_title"]=> string(1) "1" ["link_titles"]=> string(1) "1" ["show_intro"]=> string(1) "1" ["info_block_position"]=> string(1) "0" ["info_block_show_title"]=> string(1) "1" ["show_category"]=> string(1) "1" ["link_category"]=> string(1) "1" ["show_parent_category"]=> string(1) "0" ["link_parent_category"]=> string(1) "0" ["show_associations"]=> string(1) "0" ["flags"]=> string(1) "1" ["show_author"]=> string(1) "0" ["link_author"]=> string(1) "0" ["show_create_date"]=> string(1) "0" ["show_modify_date"]=> string(1) "0" ["show_publish_date"]=> string(1) "1" ["show_item_navigation"]=> string(1) "1" ["show_vote"]=> string(1) "0" ["show_readmore"]=> string(1) "1" ["show_readmore_title"]=> string(1) "1" ["readmore_limit"]=> string(3) "100" ["show_tags"]=> string(1) "1" ["show_icons"]=> string(1) "1" ["show_print_icon"]=> string(1) "0" ["show_email_icon"]=> string(1) "0" ["show_hits"]=> string(1) "0" ["show_noauth"]=> string(1) "0" ["urls_position"]=> string(1) "0" ["captcha"]=> string(1) "0" ["show_publishing_options"]=> string(1) "1" ["show_article_options"]=> string(1) "1" ["save_history"]=> string(1) "1" ["history_limit"]=> int(10) ["show_urls_images_frontend"]=> string(1) "0" ["show_urls_images_backend"]=> string(1) "1" ["targeta"]=> int(0) ["targetb"]=> int(0) ["targetc"]=> int(0) ["float_intro"]=> string(4) "left" ["float_fulltext"]=> string(4) "left" ["category_layout"]=> string(6) "_:blog" ["show_category_heading_title_text"]=> string(1) "1" ["show_category_title"]=> string(1) "1" ["show_description"]=> string(1) "0" ["show_description_image"]=> string(1) "0" ["maxLevel"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories"]=> string(1) "0" ["show_no_articles"]=> string(1) "1" ["show_subcat_desc"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles"]=> string(1) "0" ["show_cat_tags"]=> string(1) "1" ["show_base_description"]=> string(1) "1" ["maxLevelcat"]=> string(2) "-1" ["show_empty_categories_cat"]=> string(1) "0" ["show_subcat_desc_cat"]=> string(1) "1" ["show_cat_num_articles_cat"]=> string(1) "1" ["num_leading_articles"]=> string(1) "0" ["num_intro_articles"]=> string(1) "0" ["num_columns"]=> string(1) "2" ["num_links"]=> string(3) "100" ["multi_column_order"]=> string(1) "1" ["show_subcategory_content"]=> string(2) "-1" ["show_pagination_limit"]=> string(1) "1" ["filter_field"]=> string(4) "hide" ["show_headings"]=> string(1) "1" ["list_show_date"]=> string(1) "0" ["date_format"]=> string(0) "" ["list_show_hits"]=> string(1) "1" ["list_show_author"]=> string(1) "1" ["orderby_pri"]=> string(5) "order" ["orderby_sec"]=> string(5) "rdate" ["order_date"]=> string(9) "published" ["show_pagination"]=> string(1) "2" ["show_pagination_results"]=> string(1) "1" ["show_featured"]=> string(4) "show" ["show_feed_link"]=> string(1) "1" ["feed_summary"]=> string(1) "0" ["feed_show_readmore"]=> string(1) "0" ["sef_advanced"]=> int(1) ["sef_ids"]=> int(1) ["custom_fields_enable"]=> string(1) "1" ["show_page_heading"]=> int(0) ["layout_type"]=> string(4) "blog" ["menu_text"]=> int(1) ["menu_show"]=> int(1) ["page_heading"]=> string(12) "News Archive" ["pageclass_sfx"]=> string(14) " main-bih-news" ["secure"]=> int(0) ["ytext_cols"]=> string(1) "1" ["ytext_contenttype"]=> string(4) "menu" ["ytext_positions"]=> array(1) { [0]=> string(0) "" } ["page_title"]=> string(19) "History of Sarajevo" ["page_description"]=> NULL ["page_rights"]=> NULL ["robots"]=> NULL ["access-view"]=> bool(true) } ["initialized":protected]=> bool(true) ["separator"]=> string(1) "." } ["displayDate"]=> string(19) "2012-04-08 19:40:01" ["tags"]=> object(Joomla\CMS\Helper\TagsHelper)#10066 (4) { ["tagsChanged":protected]=> bool(false) ["replaceTags":protected]=> bool(false) ["typeAlias"]=> NULL ["itemTags"]=> array(0) { } } ["slug"]=> string(49) "1216:razvoj-i-nastanak-sarajeva-predurbani-period" ["parent_slug"]=> NULL ["catslug"]=> string(21) "9:history-of-sarajevo" ["event"]=> object(stdClass)#10196 (3) { ["afterDisplayTitle"]=> string(0) "" ["beforeDisplayContent"]=> string(0) "" ["afterDisplayContent"]=> string(0) "" } ["text"]=> string(4078) "

Grad Sarajevo počinje se razvijati u XV st. Sam prostor na kome se razvio današnji grad, bio je naseljen u kontinuitetu i to još od Neolita, tj.od vremena 5000 god. p.n.e.

Iz starijih vremena, na ovome prostoru još nisu otkiveni tragovi čovjekova života.

Nalazi iz starijeg kamenog doba Paleolitika, nalaze se po pećinama srednje i zapadne Bosne, a u mediteranskom području postoji samo jedno nalazište.

Tragovi ove kulture, kao što su alatke, rađeni su od poludragog kamena, a nosilac te kulture bio je neandertalski čovjek.

Mlađepaleolitski čovjek gradio je šatore i zemunice, raznih oblika, drvene konstrukcije, pokrivene kožama. U sredini je bilo ognjište ukopano u zemlju, kružnog oblika.

Oko 5000 god. p.n.e. u Evropi se stabilizira umjerenija klima koja omogućava da se napusti lov a započne zemljoradnja i stočarstvo. Tada nastaju prve organizirane zajednice „sela“. Tada nastaju razni predmeti kao što je kamena sjekira, predmeti od pečene zemlje, naročito posude.

Butmirske vaze

 

U području Sarajeva, u Butmiru, otkriven je kulturni sloj mjestimično debeo i do 2,5m.

Ovo nalazište je poznato po izvanrednim keramičkim proizvodima sa izvrsnom plastikom. Ovo naselje pripada mlađem Neolitu gdje je ustanovljen zemunički tip kuće.

Otkopano je oko 90 jama, nekadašnjih zemunica koje su bile grupisane, zidovi rađeni od drvenog pletera a zatim obljepljeni debelim slojem ilovače. Jama je bila natkrivena kupastim krovom, a ognjišta su nađena i u kućama i ispred.

Butmirsko nalazište

Neki od pronađenih keramičkih proizvoda u Butmiru

U drugom dijelu ćete čitati: Bronzano doba - Iliri

(sa-c.net)

" ["jcfields"]=> array(0) { } ["readmore_link"]=> string(0) "" ["readmore_register"]=> bool(false) } }