Religija na nasim prostorima u vrijeme Rimljana

Oblik rimske vladavine sve se više orijentisao ka despotiji i centralizmu, tako da je politeizam postepeno težio monoteizmu, ideji sveopćeg, apstraktnog boga. Religija starih Grka predstavljala je razvijeni oblik politeizma koji je već od IV st.p.n.e. bitno utjecao na rimsku religiju. Ipak, Rimljani su pokazivali veliku toleranciju prema religijama i kultovima naroda koji su bili dio Imperije. Nisu zabranjivali poštovanje mnogobrojnih božanstava, Rim je samo zahtjevao da pokoreni narodi priznaju Jupitra, Junonu i Minervu, kao tri najvažnija božanstva – zvanični kult Kapitolijske trijade.

Na našem području, religija je nastavila živjeti i pod Rimljanima, a ta religija nam je poznata isključivo po arheološkim nalazima, kamenim spomenicima, posebno po žrtvenicima – arima i reljefima posvećenim božanstvima.

Najveći broj žrtvenika i reljefa posvećen je Silvanu i Dijani, čija su originalna imena, najvjerovatnije glasila: Vidasus i Thana. Silvan je, najvjerovatnije, bio vrhunski ilirski bog u predrimsko doba, a to je ostao i kasnije. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode.

Na ovom području nisu bila mnogo zastupljena grčka i tračka božanstva. Od grčkih božanstava poznati su: Eskulap (Aesculapius), Higija (Hyggia) i Apollo, a od tračkih kultova poznat je „Trački Konjanik“ i Apollo Tadenus.

U rimskoj Bosni i Hercegovini, širenju istočnih ideologija doprinijelo je i to što su mitraizam i krščanstvo, dvije glavne religije sa Orijenta, stupile u borbu za osvajanje vjernika jednim novim učenjem obilježenim socijelnom i etičnom notom.

Bog Silvan - Iliri

 

Posebno mjesto među orijentalnim kultovima pripadalo je kultu boga Mitre (Mithras) – nepobjedivog boga Sunca (Sol Invictus).

Mitra – bog svijetlosti, pravde, u staroperzijskoj i indijskoj religiji, čiji se kult proširio od Perzije preko Balkana i Rima do stare Germanije i Britanije – eminentno božanstvo svijetla, po svom religijskom ugledu, moralno – etičkoj snazi, stoji visoko iznad drugih orijentalnih vjera i božanstava u to vrijeme.

Ova religija perzijskog prorijekla, religija Mitrina ili mitraizam, bila je ravnopravan suparnik kršćanstvu polovinom III st.

Carevi su željeli kontrolisati vojsku, shvatili su da je religija bitna za njenu stabilnost i da bi to trebala biti nova religija koju bi vojnici prihvatili. Tako je kult Mitrin uveden u Rim, a imao je u sebi mnogo toga bliskog vojničkom mentalitetu.

Kao konkurent i suparnik kršćanstvu, ova religija je potisnuta i pobijeđena obzirom na to da je kršćanstvo imalo širu socijalnu osnovu, a među svoje vjernike primalo svakoga ko je to želio.

Kult Mitre primao je samo muškarce dok žene nisu mogle postati sljedbenici mitraizma.

 Svetilište boga Mitre (Mithras) u Jajcu

Mitreji, svetilišta boga Mitre, otkriveni su na više mjesta u Bosni i Hercegovini. Ta svetilišta su malena , skromnog izgleda, većim dijelom ukopana u zemlju i ukopana u stijenu. Svaki Mitrej je imao reljefni prikaz boga Mitre prikazanog na isti način: bog Sunca u perzijskom odijelu, mlad i snažan, zamahom ubija svetog bika ba bi ga prinio na žrtvu velikom Ahura Mazdi.

Prijem ove religije sa Orijenta u Bosni će trajati kasnije prihvaćanje manihejstva, potom islama, što će u historijskom kontinuitetu definirati duhovno biće čovjeka i sasvim određeno i razumljivo artikulisati njegove kasnije umjetničke manifestacije.

 

U PETOM DIJELU ĆETE ČITATI: Srednji vijek

 (sa-c.net)