Poslanica o mostu - Lidumil Braco Alikalfić dipl. ing. arh.

"Izvjesno je da se ova interpretacija oblika mosta neće dopasti svima, ali je, isto tako izvjesno da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Trebaće vremena dok stekne pravo građanstva, ali to je sudbina svakog novuma" - Predsjednik natjecateljskog suda.

Povodom izgradnje pješačkog mosta izmedju obala Maka Dizdara i Kulina Bana ocijenjeno je da bilo korisno da se sarajevskoj javnosti predoči informacija koja bi približila sve relevantne okolnosti od uticaja na odluku natjecateljskog suda da se, prilikom vrednovanja i izbora ponudjenih rješenja, opredijeli za projekat koji je u realizaciji. Odluka natjecateljskog suda donesena je jednoglasno i, po logici stvari, sarajevska javnost ima pravo da sazna kojim kriterijima se sud rukovodio, koje su osnovne atribucije izabranog projekta i zašto se očekuje da će izgrađeni objekat, svojom lokacijom, funkcijom i oblikovanjem, obogatiti saobraćajnu infrastrukturu i doprinijeti ljepšem i interesantnijem izgledu Sarajeva, i samim tim, unaprijediti potencijale Grada kao zanimljive turističke destinacije.  

Vrijednovani su svi širi i uži aspekti lokacije, prostorna korespondencija mosta sa okolinom, funkcionalnost i originalnost, oblikovanje, konstrukcija, materijali...

Most ALU-Radiceva - izgradnja

PROSTORNI OBUHVAT I OSOBENOSTI LOKACIJE MOSTA

U širem prostornom smislu rijeka Miljacka predstavlja izuzetnu prirodnu vrijednost i neobično važan element u prostornoj organizaciji Sarajeva i kao takva zaslužuje kvalitetnije pozicioniranje u procesima urbanističkog promišljanja što podrazumijeva davanje većeg značaja konceptu "izlaska Grada na rijeku" i izražajnije funkcioniranje prostorno-funkcionalne korespondencije urbanih dijelova sa prirodnim fenomenom kakav je rijeka.

Već odavno su se gradograditelji složili u stavu da rijeka, kao prirodna datost, participira kao vrlo važan faktor u urbanoj fizionomiji Grada, predstavlja njegov bitan morfološki element, doprinosi njegovom identitetu i prepoznatljivosti, naročito u dijelu gradske Jezgre.

Rijeka se, po definiciji, smatra okosnicom koja ne dijeli, nego povezuje gradske obale u jedinstvenu organsku i funkcionalnu cjelinu, a mostovi su preduslov te komunikativne sprege.

Svi dosadašnji Planski dokumenti Sarajeva koji obrađuju problematiku prostornog razvoja insistiraju na snažnijoj transverzalnoj vezi lijevog priobalja sa gradskom jezgrom i longitudinalom glavne razvojne osovine. Pri tome, ne treba smetnuti s uma još jednu značajnu ulogu rijeke kao suporta kretanju građana transverzalama, šetnicama, otvorenim prostorima za okupljanje, trgovima i prožimanju urbanih funkcija pri čemu mostovi postaju sastavni dio infastrukture bez kojih je nemoguće ostvariti sve navedene pretpostavke međusobne interakcije.

Ovim naporima planera imanentna je i potreba povezivanja razjedinjenih sadržaja na dvije obale Miljacke u funkciji oživljavanja lijeve obale objektima društvenog standarda Grada i Države BiH (kultura, obrazovanje, politika, zabava) izražena kroz objekte Akademije likovnih umjetnosti, značajnog punkta Sarajevo film festivala - bioskopa Meeting Point, nekoliko ambasada, zgradom Federacije BiH, nizom ugostiteljskih i drugih sadržaja, čime se stvaraju uslovi za višestruko oživljavanje ovog dijela gradske teritorije.

Rijeka Miljacka

U konkretnom slučaju riječ je o vrlo značajnom području središta Grada i tri uporišne tačke koje treba medjusobno funkcionalno i vizuelno povezati - kompleks Velikog parka uz Titovu ulicu, Radićevu i šetalište Mak Dizdara. Ideja o uređenju Radićeve ulice sa ograničenjima motornog saobraćaja, opremljene raznim sadržajima zabavno-kulturološke i komercijalne ponude kao jednog od središnjih punktova Grada, u potpunosti korespondira sa novim pješačkim mostom. Za očekivati je da će oživljavanje partera Radićeve ulice poslovno-ugostiteljskim sadržajima u bitnoj mjeri uticati uticati na pozitivnu transformaciju "iz nezanimljive u zanimljivu" zonu koncentracije užeg centra Grada. Može se sa sigurnošću reći da je ovaj proces već uvelike napredovao i obećava. Mladi su, očigledno, prihvatili ovaj prostor kao svoj i, iz dana u dan, bivaju sve posjećeniji stjećući pravo građanstva. Sasvim je izvjesno da će izgradnja novoga mosta, nekonvencionalne forme i utilitarnosti, još više učiniti na prihvatanju lokacije "svojom" i redistribucijom sadržaja doprinijeti podizanju atraktivnosti i magnetnim procesima privlaćenja posjetilaca.

Mostovi su, očigledno, uvijek bili važan dio saobraćajne infrastrukture i urbane živosti Grada kako u prošlosti tako i u njegovoj budućnosti.

Na kraju, kada se pažljivo sa Trebevića pogleda raspored postojećih mostova nizvodno od Vijećnice, može se prepoznati uspostavljeni ritam izgradjenih objekata kroz istorijske epohe razvoja Sarajeva (neki su izgradjeni ili rekonstruisani prije nekoliko godina) i ova interpolacija će u potpunosti eliminisati prazninu izmedju Pozorišnog i mosta Skenderije.

Za očekivati je da ista ova predvidjanja, sa nešto smanjenom učestalošću, vrijede i za prostor nizvodno od Skenderije, s tim da se u budućnosti mogu očekivati funkcionalni zahtjevi primjereni životnim potrebama ljudi koji su upućeni na ovaj dio gradske teritorije (primjera radi novi most Renzo Piano)

Most Ars Aevi - Renzo Piano

AKADEMIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI - PRVI SUSJED

Današnja zgrada Akademije likovnih umjetnosti izgradjena je 1899. godine kao jedina evangelistička crkva za vrijeme austrougarske uprave po nacrtima češkog arhitekte Karla Paržika u romantičko-vizantijskom stilu kao centralna podkupolna gradjevina. Nakon deset godina 1911. dograđena su sa bočnih strana dva administrativna krila. Riječ je o uspješnoj kombinaciji principa organizacije prostora vizantijske monumentalne arhitekture i romaničkih rješenja dekorativnih formi na glavnoj fasadi objekta.

Vremenom se broj evangelista u Sarajevu smanjivao a objekat je godinama propadao sve dok ga tadašnje vlasti nisu 1981. godine ustupile Akademiji likovnih umjetnosti. Tada je adaptiran za potrebe Akademije i danas se smatra jednim od najljepših kulturno-istorijskih objekata Grada.

AKTIVNOSTI NA PROJEKTU MOSTA PROTEKLIH GODINA

Konkretna inicijativa za izgradnju novog mosta pod nazivom most Radićeva ulica - Akademija likovnih umjetnosti stara je preko dvadeset godina. Prvi natječaj, raspisan 1990. godine, (pješački most, Radićeva i Trg ispred Robne kuće), nije implementiran.

Septembra 1998. godine Općinska služba za upravu za oblast prostornog uređenja, urbanizam i komunalne poslove, raspisuje javni anonimni konkurs, koji nije donio rješenje u potpunosti prihvatljivo za realizaciju.

Septembra 2007. godine Općina Centar,za isti objekat, u saradnji sa Asocijacijom arhitekata Sarajeva, ponovo raspisuje natječaj na koji se javio veliki broj autora (41 rad) sa uspješnim završetkom. Natjecateljski žiri jednoglasno donosi odluku o dodjeli Prve nagrade autorima mosta u izgradnji.

Sredinom mjeseca februara 2008. godine sklopljen je Ugovor o izradi investiciono tehničke dokumentacije sa projektnom firmom Institut IPSA.

Krajem juna 2008. godine IPSA završava projekat i predaje ga Investitoru - Općini Centar na dalje korištenje i licitacionu fazu radova.

Nadležna služba Općine raspisuje natječaj za izvodjenje radova i, nakon ustupanja radova najpovoljnijoj firmi, dolazi do prigovora jedne od konkurentskih firmi, na tok i regularnost licitacije. Dolazi i do sudskog spora i svi ti poslovi traju do početka 2010. godine.

Završetkom sudskog spora, radovi na izvođenju mosta ustupaju se građevinskom konzorciju ŽGP iz Sarajeva, koje tokom priprema za izgradnju, problematizira ispravnost investiciono-tehničke dokumentacije i dovodi u pitanje stabilnost objekta u cjelini. Spominju se mogućnosti izmjene Projekta, pa čak i na izmjenu koncepcije sa čelične na betonsku nosivu konstrukciju mosta. Investitor ne pristaje na promjenu koncepcije i dalje insistira na prvobitnom - čeličnoj strukturi konstrukcije mosta koja se provlaći kao opredjeljenje od nastanka same ideje na arhitektonskom natječaju.

2010. i prvi dio 2011. godine prolazi u naporima projektanta ŽGP kao firme, koja treba da realizuje projekat, u iznalaženju odgovarajućih rješenja. Pošto Investitor nije pristajao na izmjenu koncepta mosta, stručne službe čine napore na stanovitoj preformulaciji i preprojektovanju elemenata mosta koji obezbjedjuju njegovu stabilnost. Nemožemo se oteti utisku da su dopunski zahtjevi stabilnosti unekoliko umanjili prvobitnu dizajnersku vitkost mosta (povećana visina nosive konstrukcije), ali naravno, nisu ugrozili ciljanu likovnost i osnovni stereometrijski oblik.

U sklop ovih aktivnosti spada i upućivanje Projekta na supervještaćenje i provjeru u inostranstvo.

Sredinom 2011. godine počinju radovi na pripremi lokacije , izmještanju infrastrukturnih vodova izvan gabarita mosta, kooperantski poslovi na oblikovanju čelićne konstrukcije - METALNO iz Zenice, firme DIVEL Sarajevo i podizvođaći TTO i DELING iz Sarajeva kao i ostali poslovi na stvaranju pretpostavki za realizaciju objekta mosta.

Februar 2012. godine završeni pripremni radovi, urađeni temelji i oslonci mosta, formirana skela za prihvat konstrukcije i finalizirani poslovi na oblikovanju čelične konstrukcije.

U zavisnosti od povoljnih vremenskih uslova računa se da bi most i uređenje pristupa moglo biti završeno tokom mjeseca maja 2012. godine.

PODSJETNIK NA ODRŽANI NATJEČAJ

- Asocijacija arhitekata Sarajeva je za potrebe Općine Centar raspisala javni, anketni, jednostepeni natječaj za izradu urbanističkog-arhitektonskog rješenja pješačkog mosta izmedju obala Kulina bana i Maka Dizdara

- Natječaj je realizovan u periodu od 20. septembra do 8. novembra 2007. godine

- Natjecateljski sud je radio u sastavu:

1. Lidumil Alikalfić, dipl.ing.arh., predstavnik ASAS, predsjednik,

2. Alma Sadović, dipl.ing.arh., predstavnik Općine Centar, i

3. Sanja Galić-Grozdanić, dipl.ing.arh., predstavnica ASAS, član

Savjetnik za konstrukciju: Osman Morankić, dipl.ing.gradj.

Sekretar suda i stručni izvjestilac: Mladen Burazor, dipl.ing.arh.

Izvod iz Programa natječaja - okvirni imputi učesnicima:

- "Od učesnika Natječaja se očekuje da u kontekstu urbanističkog promišljanja uloge i značaja MOSTA, kao i pojedinih transverzalno razvijenih od Miljacke ka glavnoj gradskoj osovini, tretiraju iste kao zonu transmisije kretanja i integracije sa priobaljem, a uz promjenu frekvencije prelazaka preko njenog toka, ostvarenje novog sadržajnog saobraćajnog modela umrežavanja funkcija".

- " Oblikovanje mosta - njegovi gabariti, konstruktivni sklop i materijalizacija, od učesnika se očekuje adekvatan, savremen tretman u duhu vremena u kojem nastaje, uvažavajući heterogenu arhitekturu okruženja kao dijela egzistirajućeg modela "jedinstva u različitosti", što s druge strane,oslobađa autore strogog podređivanja kontekstu".

Na Natječaj se prijavilo ukupno 48 učesnika, a pristigla su 42 rada od čega je jedan rad diskvalifikovan jer je stigao poslije predviđenog roka.

Natjecateljski sud je donio jednoglasnu odluku o raspodjeli svih predviđenih nagrada:

Prva nagrada radu pod radnom šifrom 003 - autori

                                                               - Alagić Adnan, student ALU,

                                                               - Hrustić Amila, studentica AlU,

                                                               - Kanlić Bojan, student ALU,

                                                               - Kovačević Tanja, konsultant,

                                                               - Mahmutagić Hasan, statičar, svi iz Sarajeva

Druga nagrada radu pod radnom šifrom 031 - autor

                                                               - Amir Vuk Zec & NEWWAY DESIGN iz Sarajeva

Treća nagrada radu pod radnom šifrom 015 - autor

                                                               - Relja Ferušić Dipl.Arh. ETSAB UPC državljanin BiH sa boravištem u Španiji

Prvonagrađeni rad

Izvod iz mišljenja natjecateljskog suda o radu odabranom za izvodjenje:

"I pored skromno prezentiranih tehničkih priloga i složenosti izrade nosive konstrukcije mosta ponuđena ideja toliko karakteriše tzv. "memoriju mjesta" i proizvodi niz artističkih i socio-filozofskih poruka (festina lente - požuri polako) da se, s pravom, izdvaja kao ingeniozna ideja izuzetne osobenosti, zanimljivosti i originalnosti.

Za razliku od ostalih radova, koji se uglavnom zadržavaju u sferi konvencionalnih i već viđenih poimanja funkcije i arhitekture mostova, ovaj rad nudi pravi "genius loci" (antički duh zaštitnik) primjeren prostoru ispred hrama kakav je Akademija likovnih umjetnosti.

Forma mosta je apsolutno jedinstvena (ne znamo za sličan most u svijetu), jednostavna a istovremeno atraktivna i, zahvaljujući neočekivanosti, budi čitav niz asocijacija uspostavljajući nove vizure, kako prema Radićevoj i Akademiji, tako i nizvodno i uzvodno uz Miljacku."

PREOVLADJUJUĆI RAZLOZI KOJI SU UTICALI NA ODLUKU NATJECATELJSKOG SUDA O IZBORU KONKURSNOG RADA

Unikatnost ideje

Današnja civilizacija pamti i raspolaže sa stotinama hiljada, a možda i miliona, mostova različitih namjena (kolskih, željezničkih i pješačkih) i oblika. Mora se priznati da je pravo uzbudjenje kada vam neko u Sarajevu ponudi interpretaciju pješačkog mosta, potpuno originalnog u funkcionalno-oblikovnom smislu, kakav još nije ponuđen u okviru nama poznatih rješenja mostogradnje u Svijetu. Tokom natjecanja, kao što je to i običaj, istraživali smo da li je riječ o eventualnom plagijatu ili replici već viđenih mostova ili se radi o istinskom autorskom djelu koje treba da doživi svoju promociju u našem Gradu. Ista uvjeravanja o orginalnosti ideje smo dobili i od nekih prominentnih graditelja mostova, a danas barem nije teško, zahvaljujući internetu saznati šta se događa u oblasti svjetske mostogradnje. Do danas još nismo dobili bilo kakvu potvrdu o objektu sličnog ili približnog arhitektonskog izraza.

Unikatnost ideje je potvrdio i sam natječaj. Od ukupno 41 analiziranog rada, 40 radova je bilo s jedne strane, oblikovano u skladu sa konvencionalnim i već viđenim ponudama i varijacijama, izuzev prvonagrađenog rada koji je u potpunosti odudarao od poznatih klišea cijeneći da most nije samo javni objekat pomoću kojega se prelazi s jedne na drugu stranu, nego i kao mjesto koje se po nećemu pamti.

ARHITEKTURA MOSTA - FUNKCIONALNI I OBLIKOVNI KONTEKST

Nakon otvaranja radova žiri je posebno obradovala činjenica da iza prvonagrađenog rada stoji grupa mladih ljudi, u to doba studenti II godine Akademije likovnih umjetnosti - odsjek produkt dizajna, koji su na duhovit način moderirali svoje shvatanje jednog pješačkog objekta udahnjujući život prostoru koji izvanredno korespondira sa zgradom umjetnosti u kome se upravo obrazuju nove generacije. Ocijenjeno je da arhitektura nagrađenog mosta, kako oblikom tako volumenom i bojom, ne ugrožava neosporne kulturno-istorijske vrijednote starog objekta Anglikanske crkve - danas Akademije uspostavljajući kvalitetnu likovnu i duhovnu korespondenciju starog i novog.

Teoretski gledano, na pitanje kome istorijskom stilu pripada oblikovanje novog mosta, iako se istorijski stilovi međusobno prožimaju, stoji konstatacija da oblikovanje izlazi izvan okvira moderne, pa čak i postmodernog funkcionalnog likovnog izraza? Ponajprije bi se moglo govoriti o pozicioniranju u sferu neomodernizma (geometrija u primarnim oblicima) i, kao što reče jedan od autora, ovaj objekat bi se mogao smatrati prvim neomodernističkim ostvarenjem u Sarajevu zbog činjenice da, odmjerenom primjenom srodnih prostornih oblika (forma heliksa - kupola - svodovi - lukovi) uspostavlja neophodnu likovnu kompatibilnost, a istovremeno insistira na kompoziciji principa kontrasta. Ovom treba dodati i uvođenje savremenih materijala (čelik-staklo-aluminij) i ekskluzivitet nosive konstrukcije čime se most svrstava u građevine reprezentente nove tehnološke ere.

U ponuđenoj ideji žiri je prepoznao originalnu poruku autora za koju bi se kolokvijalno moglo reći da pripada tipologiji sarajevskog duha, energije koja nabijena istorijskim iskustvom, vrckavim duhom, nataloženom mudrošću, smislenošću, pronicljivom personalnošću, finim cinizmom, pa usudio bih se reći dobrom dozom endemskog šeretluka. Zanimljiv je i autorski kredo proizašao iz duhovite latinske poslovice -Festina lente što u prevodu znači požuri polako, koja je sasvim izvjesno imanentna bosanskoj duhovnosti, mudrosti i filozofiji života naših ljudi. Mišljenje da je rješenje novoga mosta po svim karakteristikama u punom smislu rijeći "sarajevski" otvara i neke stare dileme o postojanju sarajevskog duha kao rezultante velikog broja posebnosti koje ovaj grad čine gradom.

Sa stanovišta funkcije i artističkog izraza, most nudi zanimljivu sintezu utilitarnog (pješačkog prelaza preko rijeke) i skulpturalnog (dinamične čelične forme "u pokretu") koja, izvjesno, neće ostaviti ravnodušnim prolaznike koji prodju pored i preko mosta, kao mjesto koje se po nečemu pamti, kao mjesto koje izaziva dobre i loše asocijacije, i kao mjesto svakodnevnog susretanja ljudi.

Oblikovanje mosta je potpuno atipično, neočekivano i u sebi nosi izvanrednu poruku o inteligentnoj sponi lijeve i desne obale Miljacke ili kako to autor kaže izmedju "profanog i duhovnog". Neki dan sam osobno bio svjedok duhovite, prave sarajevske, dosjetke jednog postarijeg sugrađanina koji je došao iz znatiželje da vidi gradnju nove ćuprije:

"Đaba ti novi most kad neznam kako ću preći preko njega"!

Ideja se, zapravo, temelji na stereometrijskoj formi koju često susrećemo u prirodi a koja je matematski sistematizovana kao dvoosovinska Mebijusova traka (nazvana po imenu Augusta F. Mobiusa, astronoma i matematičara) koja na vrlo vispren način uspostavlja zamišljenu vezu osovine ulaza u Akademiju likovnih umjetnosti kao najdominantnije građevine u ovom obalnom potezu i pješačkog prelaza preko Obale Kulina Bana prema Radićevoj ulici.

Zanimljiva su, također, očekivanja da pokrenuta figura mosta - pirueta nad rijekom koju izvodi konstrukcija u sadejstvu sa hodnom oblogom mosta, uključujući i manevar promjene pravca kretanja prilikom prelaska sa jedne na drugu obalu, neće nikoga ostaviti ravnodušnim i izazivati kod prolaznika čitav niz asocijacija ( složenost ljudskih sudbina, očekivane i neočekivane spirale na koje nailazimo u životu, prepreke i kako ih preći, itd.) koje imaju psihološko i filozofsko utemeljenje u stvarnom životu.

Ova zapažanja polaze od pretpostavke da građani Sarajeva i uopšte putnici namjernici eventualni turisti, naviknuti na klišeizirane forme i funkcije mostova koje svakodnevno prelaze, odjednom se susreću sa iznenađujućom arhitekturom mosta kakvu još dosada nisu susreli, što po prirodi stvari, u čovjeku proizvodi stanovite emocije i neizbrisiv doživljaj tzv. "memorije mjesta".

Negdje blizu sredine most svojom formom proizvodi još jedno prostorno iznenađenje atipično za ostale mostove (stručni naziv - heliks od grčke riječi koja znači oblik zavijen poput navoja na šarafu), nudeći jedan eksluzivan doživljaj koji bismo mogli okarakterisati kao mjesto nepredviđenih susreta. Naime, za razliku ostalih mostova koje, prilikom prelaska, sagledavamo u cjelosti što znači dužinu i širinu s kraja na kraj, petlja heliksa na novom mostu spriječava tu vizuru i nudi uzbuđenje slučajnih ili neplaniranih susretanja ljudi. Moguće da će na ovaj faktor iznenađenja neki prolaznici gledati sa rezervom, ali vjerujemo da će ova okolnost mladim biti jedna od motivacija da ovim putem često prolaze. U zoni susretanja predviđeno je i jedno proširenje sa par ugrađenih klupa za mali predah - odmorište za putnike namjernike. Taj natkriveni dio hodne linije ("ćuprija na ćupriji" kako reče jedan duhoviti građanin) biće radi bezbjednosti posebno rasvijetljen.

Na kraju da spomenemo i auditivni - zvučni doživljaj mosta. To je jedan od razloga zašto smo kod izbora radova insistirali na primjeni čelične konstrukcije mosta, koja u saradnji sa podnim aluminijskim talpama, stvara zvukove diskretnog bata koraka, što se može smatrati još jednim doprinosom osobenosti mosta i "memoriji zvučnog doživljaja".

EKSKLUZIVNOST KONSTRUKCIJE

- Glavni projekat konstrukcije pješačkog mosta - IPSA INSTITUT Sarajevo

- Odgovorni projektant: Hasan Mahmutagić, dipl.ing. građevine

- Dopuna glavnog projekta - firma TRASA Sarajevo

- Odgovorni projektant: Alen Gabela, dipl.ing.građevine

- Modeliranje konstrukcije rađeno u Austriji - TDV - CONSULTING GROUP Dorian and Partner GmbH - Graz - Austrija

Razloge zašto radovi na projektovanju i pripremi izgradnje traju već četiri godine ne treba tražiti u neposlovnosti naših građevinara nego u činjenici da su poslovi na projektovanju i izboru statičkog sistema koji garantuje stabilnost mosta trajali dobre tri godine. Složenost oblika mosta zahtijevala je odgovarajući složan i, rekli bismo, ekskluzivan statički proračun koji u mnogome odudara od konvencionalnih principa izbora nosivih konstrukcija mostova.

U tom smislu postojale su i stanovite rezerve prema izboru konstrukcije, pa čak i protivljenja autoriteta u oblasti mostogradnje koji su se čudili zašto nepotrebno izlazimo izvan uobičajenih kanona oblikovanja i računanja mostovnih konstrukcija.

Mi smo imali svoje razloge zbog kojih nismo odustajali od namjera.

Prateći događaje u svjetskim okvirima nije teško primijetiti da je arhitektura društvena djelatnost koja, prateći sve procese tehnološkog razvoja planete, nudi iz dana u dan oblike koji su često na granici naučne fantastike. Ova pozitivna pomjeranja i nepriznavanje dostignutih granica su prisutna i u oblasti arhitekture mostova i u tom smislu smo svjedoci realizacije smjelih i čudotvornih oblika na samoj ivici mogućeg i realnog.

Svjesni odgovornosti zadatka u kome je riječ o izgradnji objekta društvenog standarda od značaja za Sarajevo, pošlo se od pretpostavke da most mora odgovarati duhu vremena u kojem nastaje (konstrukcija, oblik, materijali, svijetlo, zvuk), da zadovoljava potrebe zbog kojih je napravljen i da, bezuslovno, prostorno i duhovno korespondira sa svojom bližom i daljom okolinom. Zahvaljujući spremnosti i znanju, pa i hrabrosti, saradnika na projektu - konstruktera mostovnih konstrukcija, koji na pravi način razumijevaju sve okolnosti izazova što projekat donosi, odlučili smo se na avangardno rješenje koje Grad i zaslužuje. Nadamo se da nećemo doživjeti sudbinu graditelja poznatog londonskog mosta "Millenium bridge", izgrađenog prema ideji jednog od najpoznatijih svjetskih arhitekata današnjice Normana Fostera, koji je prilikom ceremonijalnog otvaranja (uz kumstvo engleske kraljice Elizabete), doživio stanovite neugodnosti i otkrio neke propuste u konstruktivnom sistemu. Kasnije su te smetnje otklonjene i pješački most, izuzetnog imena, originalnosti i forme, danas je u normalnoj upotrebi. Za takve primjere se obično kaže da je to tekovina imanentna shvatanju razvoju naprednih društava i da svaki novum, po prirodi stvari, donosi i određenu dozu rizika, prihvatajući te rizike doprinosom ljudskoj mudrosti i unapređenju stvaralaštva.

Naravno da sarajevska javnost nema razloga ni za kakvu zabrinutost, jer je projekat mosta prošao sve one proceduralne faze ispitivanja i provjera, kojima treba da bude podvrgnuta propisna investiciono-tehnička dokumentacija.

TEHNIČKI PODACI O MOSTU

Širina kolovozne trake iznosi 4oo cm, a na mjestu susretanja sa drugom trakom ukupna širina mosta iznosi 700 cm. Statički raspon mosta je Lst=35,80 metara. Niveleta na prelomnoj tački mosta je 539,406 m/nm. Uzdužna niveleta je prelomljena u polju mosta na udaljenosti 15,9 m pri čemu je lijevi pad nivelete 3.14%, a desni 2.28%. U osnovi gledano most je kos i ugao ukrštanja sa preprekom iznosi 11 stepeni. Usvojeni poprečni pad od 1,5% koji je bio uslovljen postavljanjem podnih aluminijskih talpi i odvodnjom vode sa kolovoza.

Most premoštava prepreku čeličnom sandučastom konstrukcijom jednog raspola l=35.8 metara. Poprečni presjek je čelični sanduk sa kolovoznom ortotropnom pločom. Dimenzije sanduka iznose 4000x1050 mm. Donja ploča je promjenjive debljine lima d=10-20 mm, a gornja 10-14 mm. Konstrukcija i montažni nastavci su kompletno u zavarenoj izvedbi. Obalni stupovi su fundirani na dva kružna šipa prečnika 150 cm i dužine 12 metara. Predviđeno je da se šipovi uklješte u supstrat na dužini od 8.5 metara. Šipovi u vrhu vezani naglavnom gredom visine 2.5 i dužine 5.5 metara. Statička analiza i modeliranje konstrukcije je uradjeno na programu RM Bridge V8i, a most je predvidjen za pješački saobračaj prema EUROCOD-u, a pokretno opterečenje je p=5kN/m2 bez dinamičkog koeficijenta.  

Na hodni dio čelične konstrukcije mosta polaže sloj hidroizolacije a potom gazišta od aluminijskih talpi širine 20 cm a dužine u jednom komadu u zavisnosti od predvidjene širine mosta od 400 do 700 cm međusobno povezanih na principu utora i žljeba, a na krajevima šarafima vezanim za ortotropnu ploču. Osnovne prednosti aluminijskih talpi kao patosnica su njihova trajnost, protivkliznost i vrlo prijatan izgled koji omogućuje ugodno kretanje po mostu. Isti tip aluminijskih talpi koji se koristi za patosnice koristiće se kao lamperija heliksa, što treba da upotpuni dojam vizuelne neprekinutosti Mobijusove trake kao simbola mosta.

Ograda mosta je staklena izrađena od dva sloja kaljenog stakla ukupne debljine 24 mm sa međuslojem providne folije. Staklene ploče dužine 140 cm su bez vertikalnih nosača postavljene u sendvić čeličnog lima učvršćenih čeličnim šarafima. Ograda visine 110 cm završava drvenim rukohvatom sa ugradjenom LED funkcionalnom rasvjetom. Pored rasvjete koja obezbjedjuje vidljivost prelaska mosta predviđena je i dekorativna rasvjeta za svečane prilike.  

OČEKIVANE DILEME U PERCEPCIJI  NOVOG MOSTA

Postoje gradovi u svijetu, metropole, predvodnici svih ozbiljnijih događanja u svijetu "lijepih umjetnosti", arhitekture, znanosti, literature, filma, mode i svih drugih estradnih zbivanja na planeti.

Njujork, Pariz, London, Rim, Barcelona, Milano, Berlin, velike mnogoljudske zajednice. Centri svih  zbivanja od značaja u Svijetu.

Jedan od takvih gradova je Pariz, glavni grad Francuske, imperijalni grad koji raspolaže takvom unutrašnjom energijom, osobnošću  i  decentnom politikom vjekovnih procesa urbanizacije, uređenja gradskog tkiva sa vrlo strogim zakonitostima  disciplinovanog očuvanja tradicije, autentičnosti arhitektonskog izraza, spratnosti objekata i svih  istorijskih datosti koje vrijeme sa sobom nosi.

Pa ipak, svakih nekoliko decenija Pariz potresaju urbanistički ili arhitektonski incidenti koji, po pravilu, izazivaju "skandalizaciju" kulturne javnosti izazivajući stavove pro et contra čuvara tradicije i etabliranih kulturnih poslenika "zbog ataka na tradicionalne vrijednosti Grada".

Poslužićemo se sa nekoliko primjera realizacije objekata koji su uzdrmali francusku prijestonicu upućujući, istovremeno, na snagu i hrabrost pariške kulturne i intelektualne  elite da prevazidju ove "incidente" otkrivajući u njima, zapravo, prave vrijednosti artističke avangarde i pretvarajući te "poraze" u energiju upregnutu u promociju glavnog grada Francuske u jednu od vodećih kulturnih prijestonica svijeta. To nije bilo lako:

- Najviša građevina u Parizu (visine 321 metar) Eiffelov toranj otvoren za Svjetsku izložbu 1889. godine izazvao je oštre prepirke kulturne javnosti smatrajući ga atakom na unisonu i harmoniziranu figuru ukupnog doživljaja Grada. Tom prilikom je 300 poznatih javnih ličnosti potpisalo peticiju protiv skandalozne izgradnje. Poznati novelist Gi de Mopasan redovno je jeo u restoranu na tornju jer ga, kako je on govorio, jedino ga odatle ne vidim!

I danas je toranj jedno od "svjetskih čuda" i  najpoznatijih građevina ljudskog stvaralaštva.

- 1977. godine u pariškom kvartu Beaubourg izgrađen je kulturni centar (Nacionalna biblioteka, Nacionalni muzej moderne umjetnosti i Centar za muziku i akustična istraživanja) nazvan po imenu aktuelnog predsjednika Francuske nakon internacionalnog natječaja na kojem su prvu nagradu i pravo na realizaciju dobio talijansko-engleski arhitektonski tandem Renzo Piano i Richard Rogers. Za ondašnje shvatanje građevina je bila prvorazredno neprijatno iznenađenje i nevjerica u arhitektonskom svijetu Pariza ("šaka u oko"), jer je u puritanskim krugovima više doživljavana kao ogromna naftna platforma koja ni na koji način ne korespondira sa okolnom staloženom i vjekovima formiranom kuliserijom fasada dotičnog kvarta. Objekat je, u to vrijeme, izazvao i nevjericu u svjetskim umjetničkim krugovima,  primjerom nove estetike i tzv. mašinske arhitekture. Prevagu za izbor ovog avangardnog arhitektonskog rada donio je aktuelni ministar kulture Andre Malro. Nakon izgradnje objekat je u vrlo kratko vrijeme postao jedna od najzanimljivijih građevina milionskom broju posjetitelja Pariza.

 

 Ajfelov toranj - Pariz

 

- Staklena piramida izgradjena 1989. godine ispred svjetski poznatog hrama umjetnosti Luvra po direktnom zahtjevu ondašnjeg francuskog predsjednika F. Miterana (američki arhitekt rodjen u Kini I.M.Pei) izazvala je mnoge kontroverze zbog "likovne i istorijske nespojivosti" dva suprostavljena arhitektonskog izraza - imperijalne la belle epoque i današnjeg doba prozirnih staklenih oblika. Već nekoliko godina kasnije pariška i svjetska javnost prihvatili su ovaj objekat govoreći o sretnoj simbiozi suprostavljenih stilova gradnje!

Ovih nekoliko primjera nije ponuđeno s namjerom da se bavimo upoređivanjem Pariza i Sarajeva. To bi bilo pretenciozno, neozbiljno i daleko od realnog. Razlog je da se skrene pažnja na činjenicu da postoje gradovi koji posjeduju neku neobjašnjivu energiju avangarde koji, svakih nekoliko, dozvole sebi "luksuz" iznenađenja svjetske javnosti zahvatima u prostoru koji su u suštoj suprotnosti sa već ustaljenim kanonima čvrsto etabliranog građanskog mišljenja. Ta ih energija nepogriješivo promoviše i pozicionira u vodeće gradove Svijeta u svim disciplinama društvenog djelovanja a naročito u sferi tzv. lijepih umjetnosti. Odgovore na pitanje odakle se hrani takva energija ne možemo tražiti u zbiru fizičkih pokazatelja kao što su broj stanovnika ili broj kvadratnih kilometara površine koju pokriva grad. Riječ je o znatno složenijim susptancijalnim pitanjima koja bi trebalo nadugačko i naširoko analizirati po svim oblastima djelokruga ljudi, ali uprošteno rečeno, zna se da suštinu, prije svega, treba tražiti u istorijskim, ekonomskim, socijalnim i kulturološkim okolnostima odrastanja gradova kroz istoriju.

Prirodno je da grad Sarajevo sa ovakvim istorijskim, društveno-političkim i kulturološkim znamenitostima metrolopole i glavnog grada  mora svoju politiku uređenja prostora zasnivati  na usvojenim ustavnim i zakonskim regulama važećim za principe savremenog gradograditeljstva. Nadležne institucije treba da uvažavaju usvojene Prostorno-planske razvojne dokumente i vode odgovornu politiku uređenja i regulacije prostora. Gradski planeri treba da imaju potpuni uvid u  procese promjena u prostoru spriječavajući sve pokušaje nekontrolisane izgradnje. To se samo po sebi podrazumijeva i te civilizacijske tekovine ne treba dovoditi u pitanje.

Ipak, kada je riječ o savremenoj tehnologiji izgradnje,novitetima u shvatanju savremenih urbanističkih i arhitektonskih poimanja uređenja prostora, evoluciji dizajna kao proizvoda nove ere i modernoj tehnologiji izgradnje, zalažem se za hrabrije napore da idemo ukorak sa vremenom i sve te etablirane strogosti i kanone, koji su nam postali ograničavajući faktor, promišljamo na nešto odlučniji i progresivniji način. Često smo žrtve  građanske malodušnost i odsustva odlučnijeg stava sarajevske stručne javnosti kada se radi o nekim kapitalnim objektima društvenog standarda Grada. Uzmimo primjer, do sada skromnih, rezultata Međunarodnog natječaja za izgradnju gradske  koncertne dvorane održanom prije desetak godina. Natjecateljski sud kojim je rukovodila engleskinja iranskog porijekla Zaha Hadid, jedno od najpoznatijih svjetskih imena svjetske arhitekture, ponudila nam je prvu nagradu - jedinstven objekat te namjene u svijetu smješten pod zemlju. Večina kolega je dočekala ideju vrlo uzdržano nalazeći razloge protiv u prozaičnim inženjerskim problemima. Osobno smatram da su razlozi "za" bili mnogo vrijedniji od razloga "protiv"! Pored nepovoljnih finansijskih okolnosti, odsustvo decentnijeg stava i oportunizam stručne javnosti, su neosporno  imali nepovoljan uticaj na činjenicu da se, u smislu realizacije  projekta koje nam je "samo nebo poslalo",  nije pomaklo s mrtve tačke.

Uvažavajući staru poslovicu koja kaže da se o ukusima ne raspravlja, realno je očekivati i u slučaju novoga mosta, koji treba da ispuni svoju prevashodnu funkciju, a to je bezbjedno komuniciranje pješaka  izmedju dvije obale Miljacke zadovoljavajući  tako elementarne životne potrebe građana. Sve druge dileme su efemerne i vrijeme je jedini sudionik koji će, po prirodi stvari, dati relevantanodgovor.

 Na kraju, želim da ponovim riječi koje sam izrekao u govoru prilikom otvaranja izložbe natječajnih radova prije četiri godine:

 "Svaka vrsta takmičenja nosi sa sobom neizvjesnost izbora pobjednika. Izvjesno je da bi natjecateljski sud sastavljen od nekih drugih kolega arhitekata, u istim uslovima, donio drugačiju odluku. Razumljivo je da natječaj s ovolikim brojem radova, izaziva kontroverze o uspješnosti izbora najboljeg rada i, po pravilu, otvara pitanja o nesumnjivoj društvenoj odgovornosti toga posla. Ta praksa neće ni ovaj puta izostati. Ovo je naš proizvod i na njega smo ponosni. Kada smo se prihvatili  posla bili smo svjesni težine zadatka u uvjerenju da će novi most biti doprinos duhovnoj nadgradnji i zanimljivosti Sarajeva kao mjesta življenja i ciljane turističke destinacije. 

Kako god bilo, sigurni smo da će novi pješački most, kada se završi, dobro obavljati svoju funkciju. Ljudi će svakodnevno prelaziti s jedne obale Miljacke na drugu, sastajati se na mostu i meditirati, posmatrajući vodu koja odnosi brige".

Moj osobni stav je poznat. Zalaganjem za  izbor ove autorske interpretacije mosta za prvu nagradu i realizaciju svrstao sam se u one građane Sarajeva kojima se ova ideja dopada vrednujući je autentičnim proizvodom sarajevske mladosti i duha. Uvjeren sam  da Grad ima hrabrosti i energije da, uprkos poznatim navikama čestog povlađivanja populističkim ukusima, prihvati neke novume koji unapredjuju društvene procese i doprinose naporima na oživotvorenju novih ideja ugodnijeg i ljepšeg  života gradjana. Uvjeren sam, takođe, da uprkos svim strukturalnim promjenama i demografskim potresima posljednjih decenija u sarajevskoj kotlini sačuvana kritična masa kulturne i intelektualne supstance koja će iznaći načina da prevaziđe opasnosti od eventualnog malograđanskog načina mišljenja, slijedeći prave vrijednosti koji grad čine gradom.Uostalom, vjerujem da je u potpunosti utemeljena duhovita afirmativna ocjena eminentnog sarajevskog publiciste Valerijana Žuje koji kaže: "Sarajevo je ozbiljan grad"!

 (Lidumil Braco Alikalfić, dipl.ing.arh./sa-c.net)