Nesuđeni biolog i matematičar, amaterski fudbaleri, dva različita svijeta čiji se nedostaci i prednosti dopunjuju, svoju internacionalnu  karijeru su gradili uvijek iznova zadivljujući novim rješenjima fasada. Posljednjih godina su moć impresioniranja doveli do maksimuma ponajviše spektakularnim stadionima, nudeći originalne ideje, koristeći savremene materijale i graditeljske tehnike, poštivajući donekle lokalnost i održivi razvoj. Njihovo istraživanje u arhitekturi dijeli se na dva smjera: inovativno na umjetničkom polju, spajanjem arhitekture sa savremenim medijima i inventivno na polju pronalazaka boljih tehničkih rješenja koja im omogućuju da realizuju svoje ideje. Zbog toga i nisu vezani za jedan stil, već  se često dodvoravaju high - techu, dekonstruktivizmu i zelenoj arhitekturi, sve pomiješano sa minimalizmom. Sarađuju sa umjetnicima iz različitih oblasti. Otkrivaju veze različitih  materijala i njihove sličnosti. Međutim, njihova arhitektura kao takva, prema mnogima, ignoriše unutrašnji prostor koji u njihovim interpretacijama biva zapostavljen. To je primjetno na jednom od njihovih prvih objekata - Stone house (Tavole, Italy, 1982-1988) Iako ćemo u unutrašnjosti razočarano naći dva ukrštena monolitna zida, fasada privlači svu pažnju: horizontalni i vertikalni betonski elementi provučeni između kamenih zidova vjerno  čuvaju lokalnost i historiju bez imalo želje za kontemporalnosću.

Stone house (Tavole, Italy, 1982-1988) - Presjek, fasada i osnove.

...“Objekat je objekat. Ne može se čitati kao knjiga, nema prijevod ili nalijepljenu oznaku kao slika u galeriji. U tom smislu smo absolutno nefigurativni. Snaga naših objekata je u trenutnom, instiktivnom utisku koji ostavljaju na posmatrača.“

Stone house (Tavole, Italy, 1982-1988)

Dominus winery (Napa Valley, California, USA, 1995-1998) Smještena u vinogradu, tamnozelena kamena građevina vješto je integrisana u okolinu. Linearna konstrukcija duga 140, siroka 25 i visoka 8 metara. Jedinstveni spoljašnji zidovi koji se sastoje iz mreže iza koje je lokalni kamen bez pijeska ili zemlje pružaju zaštitu od vrućina danju i hladnoće noću i fine upade dnevnog svjetla u enterijer, a divno odavanje vještačke svjetlosti iz unutrašnjosti noću.

Dominus winery (Napa Valley, California, USA, 1995-1998) - Jedinstvena fasada objekta.

Dominus winery (Napa Valley, California, USA, 1995-1998) - Tlocrti

Zgrada je podijeljena na tri funkcionalna dijela: skladište sa ogromnim tankerima za prvi stadij fermentacije, skladište u kojemu vina u hrastovoj posudi sazrijevaju dvije godine i skladište u kojemu je vino u flašama sa drvenim poklopcima dok se ne proda.

Dominus winery (Napa Valley, California, USA, 1995-1998)

...“Mislimo i nadamo se da se naša arhitektura obraća životu i življenju, ljudskim čulima. Postoje kritičari koji u našim djelima vide samo ukusnu fasadu i kartezijansku formu i nazivaju to konzervativnosću. Mi njih ne možemo shvatiti. To su zastarjela shvatanja, tipa: prave forme su dosadne, pune fasade su prevaziđenje - sa takvim viđenjem nemate pristup nasoj arhitekturi koja izbjegava zabavu i spektakularne pokrete.“Ovako  je Herzog govorio prije nego će njegova arhitektura postati  „senzualni i inteligentni medijum“ i prihvatiti upravo zabavu i spektakularne pokrete.

Ta zabava je počela početkom ovoga vijeka stadionom Alianz arena (Munich, Germany, 2002-2005) 

jednim od najmodernijih u svijetu, koji je koštao više od pola milijarde eura. Ovalna arena, duga 258 metara, 227 metar široka te 50 metara visoka je zajednički projekat između minhenskih nogometnih klubova Bayern Munchen i TSV 1860. Prima 66 000 posjetilaca na najstrmijim tribinama u Evopi. Arena je smještena na sjevernom rubnom dijelu grada na poljani Fröttmaning. S gradskom mrežom javnog prijevoza povezana je podzemnom željeznicom, udaljena svega 16 minuta vožnje od središta grada. U neposrednoj blizini se nalazi i važan prometni čvor autocesta "München-Nord", pa je tako stadion lako dostupan iz svih važnijih cestovnih pravaca. Na prilazima stadionu prometnice su proširene na 4 prometna traka, a izgrađen je i poseban prilaz stadionu. Fasada arene je izgrađena od 2.874 ploha koje su pokrivene izuzetno tankim specijalnim folijama od samo 0.2 milimetra. Svaka ploha može imati crveno, plavo ili bijelo obojenje. Pomični zastori koji su instalirani ispod krova mogu biti izvučeni da štite od sunca. Pored strmih tribina smetaju i loše dizajnirane i neudobne klupe, kao i visoka željezna ograda, a do prije par godina propuh kroz otvorene ulaze je maltretirao navijače, pa su ubrzo i postavljena ulazna vrata.

Allianz Arena ( Munich, Germany, 2002-2005)

Allianz Arena ( Munich, Germany, 2002-2005) - Presjek

Allianz Arena ( Munich, Germany, 2002-2005)

Laban Dance Centre (Deptford, London, 2000-2003) Je najveća škola plesa na svijetu, za koju su Herzog & de Meuron dobili Stirling Prize 2003. Zakrivljene fasade sastoje se od transparantnih ili nepotpuno prozirnih staklenih panela. Svijetli i tirkizni polikarbonski paneli i ogromni prozori daju objektu preblijedjeli magični izgled. Enterijer je koncipiran na postizanju ulične atmosfere, nizom koridora, unutrašnjim atrijima i sastajalištima, nabacanim oko amfiteatra - glavne tačke objekta. I tu glavnu ulogu igraju boje, koje služe za orijentaciju i odvajanje i obilježavanje studija. Većina studija je na spratu, sa prozorima ka koridorima i prirodnim svjetlom kroz polikarbonske fasade, svaki je različite boje, veličine i oblika. Najupečatljivije su mutne sjene plesača kroz poluprovidnu fasadu i noćni pogled na kolorični objekat.

Laban Dance Centre (Deptford, London, 2000-2003) - Osnova i izgled

M. H. de Young Memorial Museum (San Francisco, USA, 2005) Muzej umjetnosti sagrađen na mjestu porušenog u zemljotresu 1989, sa specifičnom bakrenom fasadom koja je trebala mijenjati boje (u skladu sa osobinama bakra) sto se nekim čudom nije dogodilo pa je objekat previše taman i neskladan sa zastrašujućim tondiranim tornjem i to u sred gradskog parka. Pomak je u zastiti od zemljotresa: zgrada ima mogućnost pomijeranja od čak 91cm na kugličnim ležajevima i amortizerima koji absorbiraju kinetičku energiju i pretvaraju je u toplotu.

Walker Art Center (Minneapolis, USA, 2002-2005) Dodatak postojećem objektu sa masivnim punim zidovima i dekonstruktivnim tornjem na uglu sa velikim i nepravilnim prozorima. U potpunosti nedostaje simetrija i klasična harmonija, ali skulpturalnost i rustičnost materijala daju objektu poseban značaj.

Walker Art Center (Minneapolis, USA, 2002-2005)

Birds Nest-National stadium (Beiging, China, 2003-2008) Velika avantura Herzoga & de Meurona, centralna tačka prošlogodišnje svjetske arhitekture, stadion koji je koštao pola milijarde eura (da je građen bilo gdje drugo izvan Kine, kostao bi deset puta više), na čijoj izgradnji je deset ljudi poginulo (prema kineskim medijima samo dva).

Birds nest (National stadium, Beiging, China, 2003-2008) - U toku izgradnje

Armiranobetonska unutrašnjost sa  „specijalnom membranom“ - nepravilnim spletom čeličnih nosača (svaki težak 1000 tona) čine jednu privlačnu formu koja simbolizira ptičije gnijezdo (iako se svi pitaju odkuda  je gnijezdo baš kineski simbol), tako da je stadion još odavno tako prozvan. Specijalna membrana je ključ objekta - jasno se primjećuje i prividno odvaja od objekta, zatvara ga i otvara, daje mu konačan izgled i spektakularnost, naročito noću kada socijalistička crvena boja prodire kroz šumu stubova, nosača, greda i stepeništa. Stadion, fasada, struktura, dekoracije, javno mjesto u jednom, planiran da i nakon olimpijade ostane veliki urbani događaj i mjesto okupljanja. Medjutim, od svega toga veliko ništa - stadion zjapi prazan, korišten samo par puta poslije olimpijade, počeo se guliti i raspadati dok održavanje košta 9 miliona godišnje. Probalo se sa gradskim fudbalskim timom, ali je stadion kapaciteta +80000 gledalaca izgledao jadno kada je došlo svega 10000 ljudi. Zbog toga će za koju godinu vjerovatno biti pretvoren u shoping centar i zabavni kompleks.

Birds Nest-National stadium (Beiging, China, 2003-2008) - Zatvaranje olimpijskih igara 2008.

„Jaquesove prednosti su moje slabosti, kao sto su moje prednosti njegove slabosti“objašnjava Pierre de Meuron koji je miran, stabilan, spokojan, orijentisan više ka matematici i crtanju i tehničkom dijelu arhitekture, dominira u središnjem dijelu izrade projekta, dok Herzog blista na početku i na kraju procesa, kreativan, fleksibilan, dobar retoricar, inovator, više umjetnik. Obojica su 2001. Dobili Pritzkerovu nagradu. Poznaju se od sedme godine, a kada su se prvi put sreli govorili su različitim jezicima, to je izgleda bio prvi i posljednji njihov nesporazum. Od tada im životi idu jednakim putem, naravno uspješnim. Sjedište im je u rodnom Baselu, a imaju i biroe u Londonu, Minhenu i San Franciscu, sa oko 180 zaposlenih.