7. marta svijet je saznao ime najnovijeg dobitnika Pritzkerove nagrade: Balkrishna Doshi, prvi indijski arhitekta koji je dobio najveće arhitektonsko priznanje. Žiri je naveo "sa razumijvanjem i uvažavanjem dubokih tradicija indijske arhitekture, Doshi je ujedinio prefabrikaciju i lokalni zanat i razvio rječnik koji je u harmoniji sa historijom, kulturom, lokalnom tradicijom i promjenljivim vremenom svoje zemlje Indije."

U vremenu u kojem se arhitektura svodi na zavodljive građevinske oblike i fotogenične fasade koji se "ispuštaju" u različite kontekste, bez obzira na njihov složeni lokalni kulturni ili klimatski kontekst, i u kojem su pretjerano pojednostavljeni kompjuterski-generisani renderi i "neozbiljna igra oblika" standard, odluka Pritzkerovog odbora vraća pažnju na stvarnu sposobnost arhitekture da olakša i stvori okruženja koja u svom središtu nose humanost i ljudsko društvo.

Stoga, bezvremenske vrijednosti koje predstavlja Doshi lično i profesionalno, upravo su ono što treba biti globalno priznato kao najbolja arhitektonska praksa.

„Dizajn nije ništa drugo nego ponizno razumijevanje materijala, prirodni instinkt za pronalaženjem rješenja i poštivanje prirode."

B.V. Doshi, indijski arhitekta

Pravo je vrijeme priznavanje holističkog razumijevanja uloge arhitekte, u kojem se dizajn izgrađenog okoliša smatra osjetljivim intervencijama koje zadržavaju ljudsku skalu u umjetnom pejsažu, uprkos tehnološkim napretku, na način da industrijska i infrastrukturna rješenja definisana skalom mašine, ne preuzimaju naše svakodnevne živote po cijenu susjedstva i zajednice, koja dovodi do socijalne segregacije, usamljenosti i nezdravih iskustava u svakodnevnici.

Doshijeva djela pokazuju da izuzetne savremene građevine mogu biti izrazi dubljih kulturnih vrijednosti kolektiva, da je arhitektura sinteza mnogih složenih problema i prije svega pozadina u kojoj treba da se odvija život, a u kojem arhitekta radi u službi društva.

(sa-c.net)